Najava: 36. Pozorišne/Kazališne igre u Jajcu

Filmovi Trumpovog stratega S. Bannona: Terorizam i prijetnje ratovima civilizacija

AUTENTIČNI ‘BOSNIAN BLUE’ SINANA ALIMANOVIĆA

Osiromašeni heroizam

Komedija koja to nije na festivalu komedije

Ambis te gleda

Dokumentarni film Mahdija Fleifela: Xenos

Elma Porobić: Tamo gdje se čuje smijeh

Filmovi Trumpovog stratega S. Bannona: Terorizam i prijetnje ratovima civilizacija

Sanjin Pejković

Tematski se filmovi vrte oko jednostavnih dihotomija: dobro protiv zla, narod protiv elita, Amerikanci protiv antiamerikanaca, hrišćani protiv komunista / fašista / ateista / aktivista / muslimana / hipija / nacista / nihilista / demokrata. Sa stilističke strane su Bannonovi filmovi najbliži Michael Mooreu na speedu, s konstantno preglasnim i pretencioznim soundtrackom a lá Armageddon.

36. Pozorišne/Kazališne igre u Jajcu

U salonu Doma kulture Jajce održana je press konferencija u povodu 36. Pozorišnih/Kazališnih igara BiH, koje će se u održati u periodu od 1. do 9. jula ove godine.

Pozorišne/Kazališne igre BiH u Jajcu održavaju se 36 godina i najstariji su teatarski festival u našoj zemlji. Igre su uživale veliki ugled u bivšoj državi te postale jedan od najznačajnijih festivala na ovim prostorima.

Na PRESS konferenciji novinarima su se obratili Edin Hozan, načelnik Općine Jajce, predsjednik Vijeća Igara i predsjednik Organizacionog odbora 36. Pozorišnih/Kazališnih igara BiH, Almir Bašović, selektor 36. Pozorišnih/Kazališnih igara BiH i Mevzudin Duranović, direktor 36. Pozorišnih/Kazališnih igara BiH.

AUTENTIČNI ‘BOSNIAN BLUE’ SINANA ALIMANOVIĆA

Album “Live in Studio: Bosnian Blue” je zaživio kao koncept jedne ideje u koju je, pokraj muzičkog ugrađen literarni, likovni i, nadam se, historijski značaj. U toku procesa realizacije, u velikoj mjeri sam imala podršku sjajnih umjetnika i profesionalaca iz Sarajeva i regiona. U tom smislu, važno je naglasiti pomoć odličnog sarajevskog grafičkog dizajnera Samira Plaste, likovnog umjetnika Safeta Begića, direktora Pale AV Systems – Adisa Memovića, fotografa Edina Hadžihasića kao i mnogih drugih koji su pomogli da večerašnja promocija bude autentična, baš kao i sam CD ‘Live in Studio: Bosnian Blue’

Osiromašeni heroizam

Lamija Milišić

Majstor i Margarita na koncu odabiru ljubav, a odriču se zla. Zlo je za njih nepodnošljivo i, stoga, na neki način, zapravo uzvišeno. Kako sam Eagleton kaže, zlo je sasvim poseban oblik božanskog odnosa spram njegovih tvorevina.

Hipnotično voajerstvo

Lamija Milišić

Obiteljske svađe, večernji obroci pred televizorom, lupanje o pod i plafon susjedovog stana, tanka zvučna izolacija – toliko pokreta, zvukova i pogleda zapravo se slijeva u nakupine buđi na podrumskim zidovima. Pomislili biste da će se od te naprasne bolesti zgrada (u ovom filmu zapravo sinonim za čitav sistem ljudskih odnosa, za čovječanstvo, za pojam čovjeka po sebi) urušiti u vlastiti temelj… No ipak!

Learova sjenka

Lamija Milišić

Bitna je još jedna okolnost u vezi s filmom The Dresser, a to je odnos književnosti, teatra i filma. Što se tiče književnosti, nju u filmu pronalazimo kao temu u trenutku kada saznajemo da je Sir počeo pisati svoju autobiografiju, koju je nazao „Moj život“. Nešto kasnije, Sir govori Irene kako se glumac odriče onoga što ljudi nazivaju životom. Norman je na kraju filma bijesan jer ga Sir nije spomenuo u Zahvalama.

Einarova smrt

Lamija Milišić

„Je est un autre“, napisao je 1871. u jednom pismu Arthur Rimbaud: „Ja, to je neko drugi.“ Umjetničko djelo je porod , što sebstvo svog stvaraoca objektivizira i nadilazi zahvaljujući publici. Opredmećeni subjekt tek naizgled posjeduje subjektnu i objektnu moć – on je razvučen po površini zrcala, u kom subjekt promatra svoju opredmećenost, svoj odraz. No, taj opredmećeni subjekt je statičan, zauvijek izgubljen u trenutku kada je stvorio umjetničko djelo.

Dokumentarni film Mahdija Fleifela: Xenos

Sibela Hasković

Postoji jedan stereotip koji su razvijali gotovo svi angažovani intelektualci s kraja prošlog i početka ovog stoljeća, prema kojem su svaka epika i sve „velike priče“ ne samo anahrone i umjetnički inferiorne lirici i „malim pričama o malim ljudima“ nego su i u izvjesnom smislu krive i za nacionalizam, zločine i sve ono krvavo i nesretno što nas je zadesilo tokom ratova u kojima su se raspadale zemlje.

Nova stvarnost

Isabelle Huppert 

Kazalište za mene predstavlja onog drugog, ono je dijalog, odsutnost mržnje. Prijateljstvo među narodima, nisam sigurna što ono podrazumijeva, ali vjerujem u zajednicu, u prijateljstvo publike i glumaca, u jedinstvo svih onih koje kazalište spaja, onih koji ga pišu, koji ga prevode, onih koji ga rasvjetljavaju, oblače, dekoriraju, onih koji ga izvode, koji ga čine, koji u njega odlaze.