Nova stvarnost

Ambis te gleda

Dokumentarni film Mahdija Fleifela: Xenos

Elma Porobić: Tamo gdje se čuje smijeh

Totalitet (ne)razumijevanja

Jazz i književnost

Andrić u kaljuži postfaktičnog doba

Ismet Rebronja

Kroz predvorja politike do utočišta književnosti

Pobjednici 33. Susreta pozorišta/kazališta u Brčkom

Vječito u baražu

Pobjednici Festivala evropskog teatra Tuzla

Ambis te gleda

Ambis te gleda

Lamija Milišić „Srce od plastike“ zalazi u žanr kojim su naši prostori, blago rečeno, siromašni, i svojom bujnom (i tjeskobnom!) imaginativnošću upire prstom na skriveni pogled ambisa.

Dokumentarni film Mahdija Fleifela: Xenos

Sibela Hasković   Dokumentarni dugometražni film Mahdia Fleifela Tuđi svijet (A World Not Ours) 2013. godine na Berlinaleu osvojio je nagradu za mir (Peace Film Prize)

Elma Porobić: Tamo gdje se čuje smijeh

Najveća vrijednost ove zbirke je autoričina sposobnost da u veoma zahtjevnoj formi kratke priče stvori i suprostavi dva potpuna različita svijeta, koji postoje paralelno jedan pored drugoga, koji postoje jedan sa drugim.

Jazz i književnost

Analiza jazza i književnosti u kontekstu stremljenja epohe: komparacija jazz standarda "All the things you are" - Keith Jarrett Trio i romana "Jesenja violina" - Tvrtko Kulenović.

Vječito u baražu

O predstavi “Drang Nacht Westen”, pobjednici 33. Susreta pozorišta/kazališta u Brčkom

Ambis te gleda

Lamija Milišić „Srce od plastike“ zalazi u žanr kojim su naši prostori, blago rečeno, siromašni, i svojom bujnom (i tjeskobnom!) imaginativnošću upire prstom na skriveni pogled ambisa.

Learova sjenka

Lamija Milišić

Bitna je još jedna okolnost u vezi s filmom The Dresser, a to je odnos književnosti, teatra i filma. Što se tiče književnosti, nju u filmu pronalazimo kao temu u trenutku kada saznajemo da je Sir počeo pisati svoju autobiografiju, koju je nazao „Moj život“. Nešto kasnije, Sir govori Irene kako se glumac odriče onoga što ljudi nazivaju životom. Norman je na kraju filma bijesan jer ga Sir nije spomenuo u Zahvalama.

Einarova smrt

Lamija Milišić

„Je est un autre“, napisao je 1871. u jednom pismu Arthur Rimbaud: „Ja, to je neko drugi.“ Umjetničko djelo je porod , što sebstvo svog stvaraoca objektivizira i nadilazi zahvaljujući publici. Opredmećeni subjekt tek naizgled posjeduje subjektnu i objektnu moć – on je razvučen po površini zrcala, u kom subjekt promatra svoju opredmećenost, svoj odraz. No, taj opredmećeni subjekt je statičan, zauvijek izgubljen u trenutku kada je stvorio umjetničko djelo.

Dokumentarni film Mahdija Fleifela: Xenos

Sibela Hasković

Postoji jedan stereotip koji su razvijali gotovo svi angažovani intelektualci s kraja prošlog i početka ovog stoljeća, prema kojem su svaka epika i sve „velike priče“ ne samo anahrone i umjetnički inferiorne lirici i „malim pričama o malim ljudima“ nego su i u izvjesnom smislu krive i za nacionalizam, zločine i sve ono krvavo i nesretno što nas je zadesilo tokom ratova u kojima su se raspadale zemlje.

Nova stvarnost

Isabelle Huppert 

Kazalište za mene predstavlja onog drugog, ono je dijalog, odsutnost mržnje. Prijateljstvo među narodima, nisam sigurna što ono podrazumijeva, ali vjerujem u zajednicu, u prijateljstvo publike i glumaca, u jedinstvo svih onih koje kazalište spaja, onih koji ga pišu, koji ga prevode, onih koji ga rasvjetljavaju, oblače, dekoriraju, onih koji ga izvode, koji ga čine, koji u njega odlaze.

Totalitet (ne)razumijevanja

Vahidin Preljević

Pisci se pretvaraju u svetinje, izvorišta svete historijske istine, „čitaoci“ u idolopoklonike, a samo čitanje se tako suspendira, čini izlišnim, jer je svakako sve jasno, a uostalom, prema toj logici, i poželjno je da svi komuniciramo samo sa svojima – sa onima s kojima smo se zbog etničke, vjerske ili ideološke pripadnosti već odavno razumjeli ili barem tako osjećamo.

Jazz i književnost

Lejla Alimanović

Jazz, kao umjetnost improvizacije, predstavlja transkulturalno sjecište muzike i svojstven mu je eklekticizam. Jedna od karakteristika postmodernizma je ukidanje formalnih žanrovskih granica iz kojih se stvaraju višestruko kodirana međupodručja pa se tako književni i muzički elementi, unutar sebe i međusobno, susreću u jednoj novoj formaciji. Hibridne intencije epohe dopuštaju komparativni odnos ovog tipa. Sve navedeno može se iščitati i u književnom opusu Tvrtka Kulenovića za koji sam autor smatra da je new age.

Ismet Rebronja

Ćamil Sijarić mi je u Pljevljima objavio prvu knjigu. Nakon objavljivanja Gazilara u Nolitu, Vasko Popa i Bora Radović su mi omogućili da biram izdavače. U Beogradu su mi bila otvorena sva vrata, a samim tim u Srbiji te i u Jugoslaviji.

Puno sam vremena utrošio boreći se protiv kulturnog primitivizma, što je donekle omogućivao državni program takozvane demetropolizacije (što sam shvatio kao deprovincijalizaciju). Nove fašističke tendencije su me prisilile da živim posve povučeno.