Dževad Karahasan dobitnik nagrade “25. novembar” za životno djelo iz oblasti književnosti

Kroz predvorja politike do utočišta književnosti

Pobjednici 33. Susreta pozorišta/kazališta u Brčkom

Vječito u baražu

Pobjednici Festivala evropskog teatra Tuzla

Vječito u baražu

O predstavi “Drang Nacht Westen”, pobjednici 33. Susreta pozorišta/kazališta u Brčkom

Kroz predvorja politike do utočišta književnosti

??????????????????????????????????????????????????????????

Matija Bošnjak

Sve i da čitanje Ribe u vodi ne razjasni gotovo ništa o različitim i nerijetko suprotstavljenim mogućnostima čovjekovog bića, ova vješto umjetnički oblikovana i stilski uzorna knjiga sigurno će pobuditi interesovanje i kod onih koji ne vole o piščevom životu znati više nego što je potrebno da bi se uživalo u književnosti.

Pobjednici Festivala evropskog teatra Tuzla

fett

Prema odluci tročlanog žirija najboljom predstavom u cjelini proglašen je komad “Moje dete” Beogradskog dramskog pozorišta, autora Stojana Srdića, a u režiji Ane Đorđević. Nagrada za najbolju mušku ulogu pripala je Borutu Veselu,  dok je naboljom glumicom proglašena Jovana Gavrilović za ulogu Ranke u komadu “Moje dete”.

Šutnja nije zlato

kbng

Elvis Ljajić

Lugonjić je jako dobro osvijestio onaj na svim komunikacijskim nivoima gotovo uobičajen potupak negovorenja onoga što se doista misli, te nagovijestio sve probleme koji iz tog proizilaze. Na kraju, predstava završava pomalo optimistično: likovi se izađu na scenu i izgovore naglas sve ono što su trebali a nisu rekli.

O životima kojih gotovo da nema

mrpnl

Elvis Ljajić

Scene se relativno brzo smjenjuju, gotovo filmski se smjenjuju i prostori i likovi, komadići priča koji nikako da se uklope u smisaonu cjelinu. Odnos prema smrti, prema kraju, prema odlasku na put bez povratka, pa bilo vlastitim izborom ili pak ne, ostaju samo na nivou napomene, iako se imalo sa čim taj odnos razraditi.

Vječito u baražu

laila1

Elvis Ljajić

Najveći problem ove predstave, koja je inače solidna, su monolozi. Ono što je trebalo da se na sceni dogodi, ono što je trebalo da se se uspostavi na osnovu odnosa među likovima, na osnovu dramskih radnji, daje se likovima da izgovore. Na taj način ključne stvari posredno saopštavaju publici umjesto da nam se pokažu.

Pozor: rodoljublje!

rodoljupci-urban-np-beograd

Kemal Bašić

Scenografski elementi predstave su vrlo precizni i jednostavni. Osmišljeni su sa odličnim osjećajem za mjeru i niti jednog trenutka oni ne djeluju kao višak ili opterećenje glumačkoj igri, oni su direktni i jasni, bez ikakvog nepotrebnog mistificiranja oni govore konkretno i dosljedno djeluju u funkciji priče.

Uznemirujuće na nekoliko nivoa

msonksnru

Kemal Bašić

Emocija se izgovara grčevito i kruto, robotizirano, što može biti činjeno s namjerom i ciljem, ali to dovodi do posljedice da se emocija koja bi trebala biti fenomen unutarnjeg dijela bića pretvara u izvještaj koji je mehanički fenomen i koji emociju ne može čak ni posredovati. Da li je onda, pod ovim okolnostima, moguća bila kakva emocija?

Moć patetike i nemoć režije

mz

Kemal Bašić

Glumci se često nalaze u položaju da govore publici okrenuti leđima ili da zaklanjaju jedni druge što u profesionalnom pozorištu ne bi smio biti slučaj (osim ako se radi svjesno i sa određenim ciljem). Također, u nekoliko navrata se dogodilo da likovi govore istovremeno, pri čemu nikoga nije moguće razumjeti, ili da podijeljeni u parove koji su raspoređeni širom scene istovremeno mrmljaju međusobno, a svrha toga autoru ovog teksta je neriješiva misterija.

Mali ljudi i velike promjene

ms

Elvis Ljajić

Scena je postavljena tako da su desni i lijevi zid što su bliže rikvandu bliži jedan drugom, napravljeni od vrata, od kojih su neka funkcionalna a neka ne. Rikvand su velika, ogromna, visoka vrata, zapravo jedina kroz koja likovi dosita otići i doći. Ovakva scena stvara osjećaj tekobe, pritiskanja, klaustrofobije, a ta silna vrata uopšte ne nude izlaz. Naprotiv, samo povećavaju broj mogućnosti pogrešnih izbora.

Groteska kao objektivizacija stanja stvari

sup

Kemal Bašić

Činjenica da se su se ovom tekstu hrvatskog dramatičara u tako kratkom vremenu posvetili u dvije bosanskohercegovačke uvažene pozorišne kuće govori već samo sobom dosta, kako o komadu tako i o pozorišnom osjećanju da se na sceni treba progovoriti o temama koje su na ovakav način rijetko obrađivane u našim pozorištima. Radi se o crnoj komediji, koja je i inače Matišićev omiljeni žanr.

Dževad Karahasan dobitnik nagrade “25. novembar” za životno djelo iz oblasti književnosti

karahasan

Svaka nagrada čovjeka raduje. Radujete se kada vam u svakodnevnom životu neko kaže vidim te, čujem te, znam za tebe, jer čovjek je biće jezika, a to znači biti vezan sa drugim ljudima, koji govore taj jezik. Ako hoćeš da imaš jezik za sebe, moraš ga dijeliti sa drugima, tako je sa zrakom, sa suncem. Možemo sebi lagati kako smo nezavisni, sebi dovoljni, ali to naravno nije istina. Svakome od nas treba priznanje, treba mu neko drugi ko će mu potvrditi da ga vidi da ga ima. Dobiti nagradu znači da ljudi vole to što radiš. To mnogo znači, pogotovo ako nagradu dobije čovjek koji piše, jer pišemo želeći da razgovaramo.