Bilješka o jednom hotelu

Elvis Ljajić

ElvisLjajić3Hotel Plaza je predstava Narodnog pozorišta Mostar, koju  je dramskom tekstu Neila Simona režirao Admir Glamočak. Ovo je ujedno i predstava  kojom se glumica Jasna Žalica vraća u Mostar, prvi put nakon 1991. godine i njene diplomske predstave.

Zanimljiva je odluka režisera da na scenu jednog mostarskog pozorišta postavi vodvilj, žanr koji prije svega ima za cilj da zabavlja i koji je podjednako neuvrjedljiv za sve njegove gledaoce, koji od gledaoca ne traže ništa više nego da se opuste, gledaju, zabave i po mogućnosti uživaju. Predstava Hotel plaza jeste vodvilj, koji se kroz tri čina, na različite načine, bavi muško-ženskim odnosima. To bavljenje se zapravo svodi na niz slika koji nam prikazuju mahom posljedice onoga što se u dramskoj prišlosti već dogodilo.

Najbolji dio ove predstave je glumačka igra, posebno Jasne Žalice u prvom činu i Maje Zećo u drugom. Sjajno je bilo na sceni gledati kako mlađi ansambl mostarskog Narodnog pozorišta jako dobro igra sa nešto starijim, iskusnijim glumcima koji u ovoj predstavi gostuju.

Predstava je podijeljena u tri dijela, tri čina, i u svakom od njih pratimo sudbinu jednog para ili jedan ljubavni trougao, što bi na idejnom planu trebalo da poveže ove tri priče. Ono ih faktički i praktično povezuje je prostor u kojem se radnja događa, hotelska soba 719, u kojoj se likovi nađu u određenom trenutku u svom životu, u trenutku koji bi za neki od odnosa među likovima u konkretnim činovima trebao biti sudbonosan.  Ono što se doista na sceni dogodi su uglavnom konstatacije stanja, u kojima postoji samo prividna promjena između početne i situacije u kojoj čin, što znači i jedna priča, završava. Ono što se dogodi između početka i kraja su, nekad manje nekad više uspješne, komičke replike, jezičke igre i dvosmislice, kao i proizvođenje komike fizičkom radnjom.

hotelplaza3Prostor hotelske sobe, koja jeste privatni prostor i kao takav osigurava određeni stepen intime onima koji su u njoj, određuje dramsku radnju na način da ipak stvara i određenu distancu među parovima koji su unjoj. Čak i u prvom činu, kad taj prostor na trenutak dobija i simboličku težinu  (u onom periodu u kojem lik Karen Nash, koju igra Jasna Žalica, vjeruje da je to soba u kojoj su ona i njen suprug prije tačno 24 godine tokom svoje prve bračne noći), on likove u njoj ipak osuđuje na,  ako ne distancu, makar na tek formalnu bliskost ljudi koji su zajedno u zatvorenom prostoru. To je za ovakav tip komedije i prednost, jer njoj i ne treba, čak bi joj i smetala bila kakva slojevitost likova i za one koji žele da gledaju dramske tipove u prostoru koji ih izrazito određuje, ovo je sasvim gledljivo ostvarenje.

Predstava Narodnog pozorišta Mostar Hotel Plaza sigurno nije jedna od onih koje će se dugo pamtiti, koje će značajnije uticati na mostarsku pozorišnu scenu. Međutim, kako nije ni pravljena sa tom ambicijom, već sa ciljem da zabavi, možemo reći da je ponekad i uspijevala u tome.

Leave a Reply