Filmska kritika

Filmovi koji su zaslužili mnogo veću pažnju od dobijene

Vedran Grahovac

Smatram da će kvalitetan i dobar film uvek naći svoj put do publike za koju je pravljen, doduše sporijim, ali neminovnim putem. Takođe, uvek mi je veće zadovoljstvo kada me neki manje poznati film oduševi, koji sam otkrio sam, u želji da pronađem nešto nepretenciozno, kvalitetno i često drugačije od onoga što nam se nudi na svakom koraku. Mislim da velika većina filmofila dobro zna i voli taj osećaj.

Nisu to u potpunosti nepoznati filmovi, pogotovo za onu malo probirljiviju i ozbljniju publiku, ali su svakako ostvarenja koja nisu dobili punu pažnju i medijski prostor kakav zaslužuju, naročito ako se uzme u obzir kvalitet koji poseduju.

The King of Comedy: Kralj za jednu noć, budala za cijeli život

Sead Vegara

Zamišljen kao niskobudžetni film sniman na pravim lokacijama u New Yorku ne bi trebalo da bude previše zahtjevan za snimiti. Međutim, za Scorsesea je bilo sve samo ne lagano snimanje; obolijevao je i radio pod stresom, a po završetku produkcije i plasmana filma u kina reakcije publike nisu bile pozitivne. Film je podbacio na box officeu bez obzira na većinom pozitivne kritike.

„To“: Šta nedostaje novoj ekranizaciji Kingovog romana

Strašni klovnovi su samo strašni. Oni nisu moralno odbojni; oni nisu metafore za naše kolektivne grehe. Pošto je Muskjetijev film skoro isključivo o čudovištima – on ne odvaja dovoljno vremena da stvori utisak o Deriju kao o stvarnom mestu sa mračnom, skrivenom, uznemirujuće američkom istorijom – nedostaje mu osećaj etičke, čak i političke svrhe koju roman poseduje.

Dunkirk: Savršeno režirano, ali pomalo dosadno

Sead Vegara

Tematika je značajna, ukorijenjena u stvarnim događajima na koje Britanci i Francuzi imaju različite tačke gledišta: dok su Francuzi 10 dana čuvali odstupnicu Englezima i velikim dijelom izginuli, 335 hiljada britanskih vojnika je spašeno sa obala Dunkirka u evakuaciji u kojoj je pomogao običan svijet, engleski ribari i ostali, u svojim brodicama.

Filmovi Trumpovog stratega S. Bannona: Terorizam i prijetnje ratovima civilizacija

Sanjin Pejković

Tematski se filmovi vrte oko jednostavnih dihotomija: dobro protiv zla, narod protiv elita, Amerikanci protiv antiamerikanaca, hrišćani protiv komunista / fašista / ateista / aktivista / muslimana / hipija / nacista / nihilista / demokrata. Sa stilističke strane su Bannonovi filmovi najbliži Michael Mooreu na speedu, s konstantno preglasnim i pretencioznim soundtrackom a lá Armageddon.

Hipnotično voajerstvo

Lamija Milišić

Obiteljske svađe, večernji obroci pred televizorom, lupanje o pod i plafon susjedovog stana, tanka zvučna izolacija – toliko pokreta, zvukova i pogleda zapravo se slijeva u nakupine buđi na podrumskim zidovima. Pomislili biste da će se od te naprasne bolesti zgrada (u ovom filmu zapravo sinonim za čitav sistem ljudskih odnosa, za čovječanstvo, za pojam čovjeka po sebi) urušiti u vlastiti temelj… No ipak!

Learova sjenka

Lamija Milišić

Bitna je još jedna okolnost u vezi s filmom The Dresser, a to je odnos književnosti, teatra i filma. Što se tiče književnosti, nju u filmu pronalazimo kao temu u trenutku kada saznajemo da je Sir počeo pisati svoju autobiografiju, koju je nazao „Moj život“. Nešto kasnije, Sir govori Irene kako se glumac odriče onoga što ljudi nazivaju životom. Norman je na kraju filma bijesan jer ga Sir nije spomenuo u Zahvalama.

Einarova smrt

Lamija Milišić

„Je est un autre“, napisao je 1871. u jednom pismu Arthur Rimbaud: „Ja, to je neko drugi.“ Umjetničko djelo je porod , što sebstvo svog stvaraoca objektivizira i nadilazi zahvaljujući publici. Opredmećeni subjekt tek naizgled posjeduje subjektnu i objektnu moć – on je razvučen po površini zrcala, u kom subjekt promatra svoju opredmećenost, svoj odraz. No, taj opredmećeni subjekt je statičan, zauvijek izgubljen u trenutku kada je stvorio umjetničko djelo.

Dokumentarni film Mahdija Fleifela: Xenos

Sibela Hasković

Postoji jedan stereotip koji su razvijali gotovo svi angažovani intelektualci s kraja prošlog i početka ovog stoljeća, prema kojem su svaka epika i sve „velike priče“ ne samo anahrone i umjetnički inferiorne lirici i „malim pričama o malim ljudima“ nego su i u izvjesnom smislu krive i za nacionalizam, zločine i sve ono krvavo i nesretno što nas je zadesilo tokom ratova u kojima su se raspadale zemlje.

Ljubavna priča o mržnji

Vedran Grahovac

Ljubavna priča o mržnji, kako stoji u podnaslovu knjige, odnosno scenarija, Ustav Republike Hrvatske, je priča o nama, našim komšijama, rođacima i prijateljima. Iako se bavi hrvatskim društvom, suštinski govori o prostoru zvanom Balkan, ljudima punim predrasuda i netolerancije prema svima koji su drugačiji.

Hrutar

Vedran Grahovac

Hrutar se bavi  sukobom dva brata i njihovim vrlo složenim odnosom, sa kojim nas reditelj postepeno upoznaje. Iako prve komšije, ne razgovaraju međusobno već dugi niz godina. Sva njihova komunikacija svodi se na pisma, koja vrlo retko jedan drugom  šalju preko psa.

Fusi/Virgin mountain

Vedran Grahovac

Iako je ovo na prvi pogled film o simpatičnom Fusiju, njegovoj nesposobnosti i odsustvu želje da se uklopi u svet odraslih, ovo ostvarenje nam kroz jednu dozu finog i nenapadnog humora nudi odličan prikaz društva u kome živimo, društva punog predrasuda, netolerancije za sve i svakog ko je drugačiji. Film o tome kako se većina ljudi u društvu odnosi prema nekome ko je toliko dobar da zbog toga često dolazi u razne neprijatne situacije, koje mogu imati ozbiljne posledice po njega.