Filmska kritika

Sila se budi za Božić

Svetlana Slapšak

Zvezdane ratove sam otkrila kao literaturu: prvo je roman izlazio u nastavcima u beogradskoj Politici, zatim je izašao 1978. u ediciji omladinskih romana Plava ptica, koja je započela još između dva rata. Roman je izašao zajedno sa filmom, koji se pojavio u Jugoslaviji sa uobičajenim kašnjenjem, oko godinu dana posle premijere 1977. Roman, koji je Džordž Lukas zapravo napravio od scenarija za film, bio je sastavljen po modelu za bajke: taj je model sastavio ruski naučnik Vladimir Prop, dvadesetih godina prošlog veka. Reč je o strogo poštovanoj strukturalnoj analizi, toliko savršenoj da većina bajki odgovara osnovnom modelu, još i danas, premda je model zasnovan na usmenoj i anonimnoj tradiciji.

Fakultativni izlet na Mars

Zvjezdana Saje

Jeftinom patetikom i nedostatkom dramatičnosti izuzev nekoliko scena s početka filma i spašavanja u velikom stilu na kraju, sve upućuje da je film proizveden za široku publiku s potrebom da se svidi, a time i donese očekivanu zaradu kroz komercijalizaciju SF-a.  

(Ne)mogućnosti dijaloga

Sanjin Pejković

Šta znače riječi pomirenje, dijalog, razumijevanje u kontekstu različitih historiografija? Da li osobe koje se priklanjaju jednom historiografskom narativu uopšte mogu da shvate perspektivu ”drugog”? Da li postoji više istina i koja je u tom slučaju ispravnija? Do koje je mjere moguć dijalog o prošlosti, i kad se on pretvara u pregovore dvije zaraćene strane?

U sjeni Birdmana

Fahrudin Kujundžić

U jeku dosad nezapamćene pomame za superherojima u kinima, dok nestrpljivo čekamo nove Avengerse i osluškujemo velike producentske planove za blisku i daleku budućnost, uleti film koji pljunu Hollywoodu u lice. Najednom, nađosmo se u backstageu, ugledasmo napokon jasno sve te licemjerne, ohole, sujetne, samodopadne, bez osnove moćne, a zapravo impotentne ljude. Ugledasmo, najvažnije od svega, žrtve, žrtve jedne nehumane mašinerije za proizvodnju i potrošnju, za običnog čovjeka, nepojmljive količine novca.

Analiza reprezentacije rata u BiH u izabranim dokumentarnim filmovima nastalim u drugoj polovini 2000-tih

Sanjin Pejković

Raznolika označavanja godišnjica vezanih za rat u Bosni i Hercegovini, ali i za početak 1 svjetskog rata su kroz manifestacije, okrugle stolove, skupove, te različite rituale ponovo potaknule diskusije o individualnim i kolektivnim sjećanjima. Vidi se to između ostalog u medijskim (ne)izvještavanjima te svakodnevnim predstavljanjima kolektivnih memorija kao konfliktnih, zavisno od pozicije s koje se gleda. Obilježavanja početka rata spadaju u moderne rituale, koji se naravno mogu koristiti u različite svrhe, no u današnjoj Bosni i Hercegovini su rijetki trezveni pokušaji dijaloga o prošlosti. Vraćanje u prošlost kroz medijsku i filmsku reprezentaciju konflikta, ali i interpretiranje snimljenog je jedan od načina diskutovanja bliže prošlosti.

Krugovi vremena

Maida Tubić


Krugovi govore o životu i izboru, prošlosti i sadašnjosti, ljudskosti i stravičnosti. Pored napetosti radnje, burnih i teških emocija, vizuelne i simboličke komparacije događaja koja je filmu kao mediju jako bliska,  uspješno je ostvaren i prikaz odnosa vremena (odnos prošlosti, sadašnjosti i budućnosti), prokletstvo vraćanja na minule događaje, uzaludno nastojanje nadvladavanja prošlosti i vraćanje u sadašnjost koja može, ali i ne mora biti,  drastično izmijenjenja u sadšnjost koja može biti bolja ili gora od prošlosti. 

Film u digestivnom traktu

Adnan Džebo

Glavna teza ovog filmskog narativa, na koju reditelj (kako stvarni, tako i onaj u filmu) redovito ukazuje, jeste da je način na koji sagledavamo svijet formiran granicama. Tako i film kao medij, ne može iskočiti iz okvira koje mu nameće tehnologija kojoj služi. Na ovu raspravu o granicama, posredno će se ukazivati i pri drugim dijaloškim situacijama.

Smrt čoveka na Balkanu

Kemal Bašić

Zanimljiv je, prvenstveno, zbog toga što se Miroslav Momčilović, režiser i scenarista ovog filma, odlučio da film snimi u jednom kadru, bez montaže i bez ijednog reza, i to koristeći statičnu kameru. Ovaj postupak se mora smatrati hrabrim, jer je odustajanje od montaže i kamere, kao ‘alata’ za konstruisanje filmskog izraza, moralo biti nadoknađeno nečim drugim i moralo biti opravdano.

Želim da se probudim

Kemal Bašić

‘Želim da se probudim’ je film koji s jedne strane prikazuje surovu životnu stvarnost ovisnika o heroinu, a s druge strane ukazuje na to da ovisnost često nije plod samo individualnog izbora i da se radi o problemu u kojem šira zajednica ima odgovornost i kojem ona mora jako ozbiljno pristupiti.

Uhvatiti smrt kamerom

Sanjin Pejković

Gledanje u puščanu cijev kroz oko kamere je obratni dokumentaristički snuff, gdje kamerman – u nedostatku drugog oružja, ili u neprihvaćanju oružanog sukoba kao jedinog načina borbe – koristi kameru kao jedino moguće oružje.