Gostujući autori

Igrokaz kiča

Jugoslovensko dramsko pozorište
GOSPOĐICA

Andrićeva dela vrlo su retko dramatizovna i scenski obrađivana što se da naslutiti i iz primera Fotezove dramatizacije Gospođice koja je čekala pola veka da dobije kazališnu inscenaciju. Kako je, dakle, likovima iz Andićevog romana, koji uz Prokletu avliju i Travničku hroniku pripada romanesknoj trilogiji, pristupio reditelj Gorčin Stojanović? Njegova je predstava bleda, bezizražajna i promašena u konceptu jer od samog početka ne uspeva uspostaviti ‘liniju dramatičnosti’ uz čiju bi pomoć uspela nadograditi prezentovane likove i potencirati njihove unutrašnje lomove. Nasuprot tome, na sceni se prikazuju individualne ljuske, unezverene pojavnosti koje ne uspevaju pustiti krik ili pokazati na tragičan način, gestom ili pokretom, vlastitu nesreću.

 

Tragedija bez tragike

Narodno pozorište Beograd
ANTIGONA

Sofoklova Antigona u režiji Jagoša Markovića banalan je i nefunkcionalan igrokaz koji vrhunski antički tekst svodi na puko lektirno čitanje. Ovo je predstava koju će možda rado gledati srednjoškolci jer će, ako ne budu željeli čitati tragediju, moći istu da čuju uživo. Ipak, ono što je najtužnije jeste što ovakvim scenskim promašajima svjedočimo već duže vrijeme na pozornici Narodnog pozorišta u Beogradu.

Poetski ‘Othello’ prepun strasti i izdaje

Jugoslovensko dramsko pozorište
OTHELLO

Shakespeareov Othello, u režiji Miloša Lolića, predstava je u poetskom ključu prepuna strasti i izdaje. Ako je tekst glavno oruđe teatra zadaća suvremenih režija je da od njega ne odstupaju olako. Totalna prevodivost dramskog predloška na scenu u iscenaciji Othella oživjela je zaboravljene crte ove važne drame, ali i pokazala koliko je toga ostalo nepročitanog kod Shakesperea.

Mrlje zloupotrebe moći i istine

Kamerni teatar 55
SUMNJA

Sarajevska redateljica Selma Spahić predstavu na osnovu ovoga teksta režirala je precizno, stilizirano i prodorno. Ne praveći veliki odmak od izvornog teksta, za koji je i napomenula da je bio najvažniji u njezinom radu jer je sve protkano kroz njega, Spahić uspjeva, uz vrlo iznijansirane redateljske postupke, predstaviti izvornu priču Johna Patricka Shanleya, onu koja se događa godine 1964. u katoličkoj školi u Bronxu, ali i tekst približiti lokalnim moćnicima koji hijerarhiju i čvrsta ‘uvjerenja’ koriste da bi nastavili sa svojim prljavim zloupotrebama.