Književna kritika

O romanu “Oprost” Aleša Štegera

Magdalena Blažević

”Oprost” vrluda među književnim rodovima i žanrovima jasno se referirajući na Bulgakovljev roman ”Majstor i Margarita. Štegerove aluzije utkane su u cijeli roman i u trenutku kada ih detektiramo one se ne nameću kao komparacija ova dva toliko različita romana, nego kao upozorenje da gotovo stoljeće otkako je Bulgakovljev roman napisan (ne i objavljen!) nismo učinili korak naprijed, naprotiv.

Zakulisna igra identiteta

Lamija Milišić

Okvirna priča o Šćepanu oslobađa prostor priči o njegovu ocu u poglavlju u kom Šćepan od očevog kolege dobija dva kofera sa Tripkovim spisima. Od tog poglavlja pa sve do pred kraj romana, Popović mijenja svoj stil pisanja i on postaje izraz Tripkovog hvaljenog literarnog dara.

Dokleov Makondo

Lamija Milišić

Narator kakvog susrećemo u Kćerima magle vjerovatno želi postići sljedeće: on se želi lišiti bilo kakve ideologije i političkog stava. Pretpostavljam da je iz tog razloga Namik Dokle svoju priču ispričao iz gledišta jednog djeteta. Moram naglasiti: iako je dječija perspektiva marginalna, ona omogućava jednu vrlo značajnu stvar, a to je iznošenje činjenica.

Time lapse

Lamija Milišić

Odrubljena glava na stepeništu oživljava u odrazu ogledala, što znači da ipak postoji bitan rascjep između objektivne stvarnosti i (subjektivnog) odraza u ogledalu. Rascjep toliko bitan da mijenja stanje stvari u fizičkom svijetu, da upravlja postojanjem. Možda je to moć umjetnosti nad životom.

Svjetovi pukotina Salmana Rushdija

Jelena Kalinić

Dvije godine, osam mjeseci i dvadeset osam noći je 12. po redu Rushdijev roman i kod nas je odnedavno dostupan u izdanju Buybooka. Da vas ne mučimo intrigom naslova – ako biste sabrali sve dana (i noći) u ovom vremenskom periodu, dobili biste 1001 noć, što je i osnovni okvir ovog romana.

Potraga za smirajem

Lamija Milišić

Ovaj roman možete čitati kao roman o ratu i njegovim posljedicama. U tom slučaju bih vam rekla da je pred vama priča o dvojici ljudi koji različito reaguju na jedno traumatično iskustvo: jednom od njih se pogorša ionako loše mentalno stanje, a u drugom se javi mržnja. Mržnja vam izjeda sav svijet koji ste do tada poznavali i vi se kroz taj svijet počnete bezglavo kretati. Osman Arnautović je to u ovom romanu i pokazao: u rutinsku stihiju događaja u životu njegovog glavnog lika usijecaju se misli o osveti. Upitno je da li ta mržnja i želja za osvetom ikad prestaju. To pokazuje i kraj romana. Mržnja je potraga za smirajem.

Should I stay or should I go?

Elma A. Dugić

Tri romana Frodea Gryttena dosada su objavljena u Hrvatskoj. Osim romanâ Zapalite kuću (Disput)o britanskom bendu The Clash, Pjesama košnice i Medvjeda koji teče (Profil), u novoj v.b.z. -ovoj biblioteci Europom u 30 knjiga na hrvatski jezik je prevedeno najnovije djelo norveškog književnika, zbirka pripovjedaka Sobe uz more, sobe u gradu. Slike američkog slikara Edwarda Hoppera poznate po realističnim prizorima osamljenosti i otuđenosti ljudii prostora poslužile su u stvaranju atmosfere pripovjedaka iz ove zbirke.

Mississava

Jasmin Hasanović

Ako je Twain ukazao na rasizam, Bekim Sejranović ukazuje na nacionalizam i korupciju. Ako je Twain opisivao sličnosti i razlike među ljudima na rijeci Mississippi, Sejranović opisuje i ukazuje na sličnosti i razlike među ljudima na Savi i Dunavu. Snažna odlika Sejranovićevog narativnog stila ogleda se u onome što mnogi zovu čitanje između redova. U romanu se ni u jednom trenutku ne ulazi u ozbiljne rasprave o nacionalizmu, fašizmu i ostalim ideologijama, nema rasprava i dogmi, ali ih autor, satirično i sa velikom dozom sigurnosti i iskustva likova, izlaže podsmijehivanju čime su one, ponajviše vulgarnim govorom likova, osuđene na propast.