Književna kritika

Plovidba u ćorsokak

Vladimir Arsenić

Ukoliko bi se odbacila jedna trećina ovog teksta, mogli smo dobiti roman koji bi se čitao u dahu, knjigu koja bi obilovala prepoznatljivim sejranovićevskim rukopisom, jasnije dramaturške strukture i jakom emocijom koja bi se sačuvala od patetike ka kojoj ovako zamišljen rukopis neminovno klizi. Nažalost, očigledno da je snažniji urednički pečat na ovom rukopisu izostao i to nas je dovelo do toga da imamo to što imamo, da se sami borimo protiv aluvijalnih nanosa mulja i otpada, da se probijamo kroz tršćake i izbegavamo nepotrebne meandre da bismo svoju čitalačku plovidbu doveli do željenog cilja.

(Polu)životi naših osjećanja

Elma A. Dugić

I tako je izgubiš nije isključivo knjiga o ljubavi(ma). To je knjiga o vremenima za koje Irena Vrkljan kaže da su vremena nesuosjećanja; o vremenu između raspada veza, ljubavi, o vremenu u kojem skupljamo snagu za novu vezu i vremenu koje je potrebno za žalovanje i ponovno obnavljanje.

Jedna distopija

Zvjezdana Saje

Autor se na početku romana pobrinuo da sadržajno pretpostavimo kako će roman završiti. Rješavajući zagonetku Heecheeja i Kapije kojom nas drži u napetosti do kraja romana, složenim pripovijedanjem otkrivamo i razumijevamo od čega se Robinette skrivao i što se zapravo dogodilo na intergalaktičkom putovanju.

Osmi strah

Elvis Ljajić

Koristeći se, prije svega, ambijentom kao sredstvom za proizvodnju efekata horora, Avdić u priči stvara okruženje u kojemu su samo zle sile i sumorne stvari moguće. U takvom ambijentu ne samo da je normalno već je i očekivano susretanje sa duhovima i ostalim onostranim stvorenjima. Sasvim je normalno da granica između jave i sna, stvarnog i nestvarnog, doživljenog i namaštanog bude gotovo neuhvatljiva. Ta kombinacija kriminalističke priče i horora, kojom se priča jedna intimna priča čovjeka koji se suočava sa svojim najjačim, paralizirajućim strahom – strahom od samoće – uspijeva da drži pažnju gotovo nepromijenjenim intenzitetom.

Melankolija nepripadanja

Kemal Bašić

Potraga za novim mjestom koje će se prepoznati kao svoje jeste ono što je u centru Mehmedinovićevog ‘dnevnika selidbe’. Tekst je formiran kao putovanje kroz različite prostore, hronološki niz situacija i događaja, od kojih često neki izvana izgledaju manje važni, ali se upravo u njima nalazi motivacija i snaga za pokret i nastavak putovanja. To je potraga za novim prostorom koji će se, barem u nekoj mjeri, poklopiti sa onim što je unutarnje biće onog koji traga.To poklapanje treba dovesti do transformacije prostora, koji je hladan i stran, u mjesto, koje je ispunjeno intimnim i zbog toga blisko. Tekst se formalno prekida na onim mjestima koja se mogu odrediti kao stanice putovanja, a to su različiti gradovi. Svaka od tih stanica, svaki grad, nosi sa sobom različita iskustva.

Kad pjesnik piše priče

Elvis Ljajić

Liričnost pripovijedanja je autorov stilski pečat – on je sklon da ustaljene fraze i poređenja oboji brižljivo biranim epitetima i na taj ih način oživi, učini ih ponovo primjetnim i, što je još bitnije, da im konkretno, neponovljivo značenje. Ponekad, lirika postane dominantna – i ti bi se segmenti mogli izdvojiti iz pripovijetki i posmatrati kao pjesme pisane u slobodnom stihu. Upravo je ta liričnost, iskombinovana s temom pripovijetki, glavna vrijednost ove zbirke. Autor je svoju očitu sklonost ka lirici uspio da iskoristi i obogati svoj izraz, odnosno uspio je da svoj stil izbalansira s temom, izbjegavajući patetiku onoliko koliko je to bilo moguće.

Kalemar vremena

Jasmin Hasanović

Pored vode, koja predstavlja osnovni motiv Vešovićeve poezije, postoji još jedan bitan aspekt njegovih pjesama. Mnoge pjesme svjedoče o teškoći razlučivanja između jave i sna. Isprepletenost pjesnikovih svjetova,  bdijenje u svijetu u kojem teško razlučuje šta sni, a šta mni, pokazuju atmosferu u kojoj nastaju pjesme majstora, koji, od postanka pa do danas, vrijeme mjeri šumorom Ljuboviđe i vijenjem vučjim. A zavičajna divljina postaje pitom i bezvremen svijet u kojem se pjesnik odmara.

Putokaz za Hiperboreju

Jasmin Hasanović

Poetske slike u ovoj zbirci predstavljaju umijeće slobodnog stiha. Odlika dobrog pjesnika je da u jednostavnim stvarima vidi nešto sasvim drugo, da planduje u travi/među ovcama kao među raštrkanim stećcima, da u madracu na leđima vidi puževu kućicu…