Književna kritika

Kad pjesnik piše priče

Elvis Ljajić

Liričnost pripovijedanja je autorov stilski pečat – on je sklon da ustaljene fraze i poređenja oboji brižljivo biranim epitetima i na taj ih način oživi, učini ih ponovo primjetnim i, što je još bitnije, da im konkretno, neponovljivo značenje. Ponekad, lirika postane dominantna – i ti bi se segmenti mogli izdvojiti iz pripovijetki i posmatrati kao pjesme pisane u slobodnom stihu. Upravo je ta liričnost, iskombinovana s temom pripovijetki, glavna vrijednost ove zbirke. Autor je svoju očitu sklonost ka lirici uspio da iskoristi i obogati svoj izraz, odnosno uspio je da svoj stil izbalansira s temom, izbjegavajući patetiku onoliko koliko je to bilo moguće.

Kalemar vremena

Jasmin Hasanović

Pored vode, koja predstavlja osnovni motiv Vešovićeve poezije, postoji još jedan bitan aspekt njegovih pjesama. Mnoge pjesme svjedoče o teškoći razlučivanja između jave i sna. Isprepletenost pjesnikovih svjetova,  bdijenje u svijetu u kojem teško razlučuje šta sni, a šta mni, pokazuju atmosferu u kojoj nastaju pjesme majstora, koji, od postanka pa do danas, vrijeme mjeri šumorom Ljuboviđe i vijenjem vučjim. A zavičajna divljina postaje pitom i bezvremen svijet u kojem se pjesnik odmara.

Putokaz za Hiperboreju

Jasmin Hasanović

Poetske slike u ovoj zbirci predstavljaju umijeće slobodnog stiha. Odlika dobrog pjesnika je da u jednostavnim stvarima vidi nešto sasvim drugo, da planduje u travi/među ovcama kao među raštrkanim stećcima, da u madracu na leđima vidi puževu kućicu…

Ćutanje: Tišina koja vrišti

Adnan Džebo

Oštro propitujući tekovine kolonijalnog naslijeđa u duhu japanske kulturne tradicije, Endo nam ukazuje na duh kolonizatora prvenstveno kroz širenje hrišćanskog nauka, odnosno kroz teološki imperijalizam misionarskog rada na dalekom Istoku. Pišući “iz prve ruke”, sa zaista neobičnog stajališta Japanca rimokatoličke vjeroispovjesti, Endo je i sam bio progonjen uznemirenošću koju mu je njegov “nepravilni” identitet nametao kao oblik izdaje kulture.

Ljubav i prepreke

Jasmin Hasanović

Čitanjem ove zbirke, čitatelju se pruža stilski perfektno štivo, pri čemu autor pripovijeda iz perspektive lika koji se od svojih maloljetničkih dana mijenja i prolazi kroz različite faze. Moglo bi se čak i reći da Hemon, milerovski, gradi zbirku priča unutar kojih izranjaju skrivene misli čovjeka, misli koje se vrlo rijetko pretoče na papir.

Breza crvena

Jasmin Hasanović

Kroz cijelu zbirku se osjeća jaka religiozna potreba. Po tome je Gojer sličan Pou, jer u religioznosti pronalazi materijal za svoje pjesme. On nije prost i prirodan pjesnik. Njegov izraz vodi čitaoca u potragu za optimizmom. Iako pisan u slobodnom stihu, muzika njegovih riječi daje neku melanholijsku, skoro pa nostalgičnu ljepotu davnih vremena, koja su, podrazumijeva se, za svakoga, uvijek bila bolja.

Između osobnog, lokalnog i globalnog

Ivan Šunjić

Šteta da su ovim pjesmama, u kojima se redom progovara na razmeđu osobnih, lokalnih i globalnih perspektiva, zaklonjene male lirske forme, koje zapravo predstavljaju i jedne od najboljih stihova u zbirci, poput pjesme „Oblaci“, gotovo impresionističke skice utemeljene na jakoj vizualnoj metaforici što otkriva pjesnikov afinitet prema likovnim umjetnostima.

Strateško odlaganje

Elvis Ljajić

Ovaj roman se trudi da bude društveno angažovan. Trudi se da naglasi važnost suočavanja sa istinom, prihvatanja istine, i njenog govorenja, kao jedinog načina da se sa prošlošću pomiri. I da se prošlost ostavi tamo gdje i pripada.

Treći iskorak iz tame

Ivan Šunjić

Jednostavnost izraza i prozirnija metaforika I. Simić Bodrožić s druge strane mogla bi se iščitati kao zanimljiva lirska strategija, a spretnijem čitateljskom oku neće izmaknuti vješto ukomponirane slike i motivi koji sintaktički međusobno snažno energetski djeluju stvarajući semantički potentnu metaforiku kako za iščitavanje tako i učitavanje značenja, što je zapravo i bit dobre (post)moderne poezije.

DOPLER: pomak ka prirodi!

Adnan Džebo

Ljudi su natjerani da vjeruju da je izvorna dosada, kao dio njihove svakodnevnice, odlikovana besmislenim ponavljanjem u kojem se sve nalazi potpuno upisano, opisano, prepisano. To je dosada koja se može okarakterisati kao osjećanje zasićenosti, u smislu da smo u prevelikoj mjeri izloženi posjedu i pristupu stvarima, te nam one naposljetku izazivaju osjećaj banalnosti.

Čitati i pisati sebe – žensko akademsko pismo

Ivan Šunjić

Knjige Andree Zlatar i Nadežde Čačinovič žanrovski se, što je praksa dosadašnje kritike, često svode na jednostavan zajednički nazivnik esejistike. U svakom slučaju ova se djela opiru grubim kategorizacijama, pa je Andrea Zlatar jednom prilikom svoj Rječnik tijela alternativno nazvala autobiografskom književnom kritikom.

Čarobnjak vode

Jasmin Hasanović

Svojim narativom, Ključanin propituje odnose između prirode i čovjeka i u tom smislu, Čarobnjak vode predstavlja narativ vrijedan čitanja. Jer je moderno društvo odavno otupilo na saznanje o prirodi.