Pozorišna kritika

Morbidno s komičkim olakšanjem

Tina Laco

U naturalističkom maniru, „Smeće“ upućuje na neke od najtamnijih i najmorbidnijih ljudskih poriva, ali umjesto da ih inertno razloži i opravda učenjem o „rasi, sredini i trenutku“, snažno se referira na moderno društvo koje izbjegavanjem konkretne vlastite odgovornosti, šutnjom i letargijom, proizvodi i podržava raznolike oblike morbidnog i apsurdnog.

Osiromašeni heroizam

Lamija Milišić

Majstor i Margarita na koncu odabiru ljubav, a odriču se zla. Zlo je za njih nepodnošljivo i, stoga, na neki način, zapravo uzvišeno. Kako sam Eagleton kaže, zlo je sasvim poseban oblik božanskog odnosa spram njegovih tvorevina.

Šutnja nije zlato

Elvis Ljajić

Lugonjić je jako dobro osvijestio onaj na svim komunikacijskim nivoima gotovo uobičajen potupak negovorenja onoga što se doista misli, te nagovijestio sve probleme koji iz tog proizilaze. Na kraju, predstava završava pomalo optimistično: likovi se izađu na scenu i izgovore naglas sve ono što su trebali a nisu rekli.

O životima kojih gotovo da nema

Elvis Ljajić

Scene se relativno brzo smjenjuju, gotovo filmski se smjenjuju i prostori i likovi, komadići priča koji nikako da se uklope u smisaonu cjelinu. Odnos prema smrti, prema kraju, prema odlasku na put bez povratka, pa bilo vlastitim izborom ili pak ne, ostaju samo na nivou napomene, iako se imalo sa čim taj odnos razraditi.

Vječito u baražu

Elvis Ljajić

Najveći problem ove predstave, koja je inače solidna, su monolozi. Ono što je trebalo da se na sceni dogodi, ono što je trebalo da se se uspostavi na osnovu odnosa među likovima, na osnovu dramskih radnji, daje se likovima da izgovore. Na taj način ključne stvari posredno saopštavaju publici umjesto da nam se pokažu.

Pozor: rodoljublje!

Kemal Bašić

Scenografski elementi predstave su vrlo precizni i jednostavni. Osmišljeni su sa odličnim osjećajem za mjeru i niti jednog trenutka oni ne djeluju kao višak ili opterećenje glumačkoj igri, oni su direktni i jasni, bez ikakvog nepotrebnog mistificiranja oni govore konkretno i dosljedno djeluju u funkciji priče.

Uznemirujuće na nekoliko nivoa

Kemal Bašić

Emocija se izgovara grčevito i kruto, robotizirano, što može biti činjeno s namjerom i ciljem, ali to dovodi do posljedice da se emocija koja bi trebala biti fenomen unutarnjeg dijela bića pretvara u izvještaj koji je mehanički fenomen i koji emociju ne može čak ni posredovati. Da li je onda, pod ovim okolnostima, moguća bila kakva emocija?

Mali ljudi i velike promjene

Elvis Ljajić

Scena je postavljena tako da su desni i lijevi zid što su bliže rikvandu bliži jedan drugom, napravljeni od vrata, od kojih su neka funkcionalna a neka ne. Rikvand su velika, ogromna, visoka vrata, zapravo jedina kroz koja likovi dosita otići i doći. Ovakva scena stvara osjećaj tekobe, pritiskanja, klaustrofobije, a ta silna vrata uopšte ne nude izlaz. Naprotiv, samo povećavaju broj mogućnosti pogrešnih izbora.

Groteska kao objektivizacija stanja stvari

Kemal Bašić

Činjenica da se su se ovom tekstu hrvatskog dramatičara u tako kratkom vremenu posvetili u dvije bosanskohercegovačke uvažene pozorišne kuće govori već samo sobom dosta, kako o komadu tako i o pozorišnom osjećanju da se na sceni treba progovoriti o temama koje su na ovakav način rijetko obrađivane u našim pozorištima. Radi se o crnoj komediji, koja je i inače Matišićev omiljeni žanr.

Sjajni momci

Fatima Bilčević

U konačnici, treba još jednom istaći kako predstava “Sjajni momci” govori ili bi trebalo da govori o glumcu kao centralnoj temi, a posredno, dakle, i o teatru. Međutim, šta je funkcija glumca, u ovom slučaju, komičara? Da li je to isključivo da zabavi publiku, riješi je životnih briga bar na neko vrijeme, ponudi zaborav stvarnosti?

Stolice

DJK

Fatima Bilčević

U konačnici, za razliku od Ionescovog teksta u kojem se kao jedini stvarni lik na sceni, pored Starca i Starice, pojavljuje Govornik koji treba izreći Starčevu poruku budući je on govorništvu nevješt, u predstavi se pojavljuje Čistač koji posprema scenu, diže stolice i čisti pod oko skupljenih staraca baš kao da oni uopće ne postoje. Na koncu, njih dvoje i umiru, ali prije toga se simbolički umivaju, nimalo slučajno, prljavom čistačevom vodom iz kante.