Čehov iz New Jerseya

Elvis Ljajić

ElvisLjajić3Vanja i  Sonja i  Maša i još jedan  HNK Mostar je treća predstava koju je publika mogla pogledati na 35. Pozorišnim/kazališnim igrama u Jajcu, koju je po tekstu Christophera Duranga režirala Nina Kleflin.

Već sam naslov nedvosmileno aludira na Čehovljeve junake. Sama ta činjenica može biti veoma korisna za predstavu, jer kod gledaoca stvara i određeni fond očekivanja, te omogućava predstavi da se prema tom očekivanju odnosi i ironijski, što bi na kraju moglo da dovede do veoma pristojnih rezultata. Upisavanje i onoga značenja koje se na sceni ne objektivizira, koje je gledaocu omogućeno i na osnovu tek površnog poznavanja Čehovljevog dramskog stvaralaštva, djeluje dvojako: ono i obogaćuje pozorišni doživljaj gledane predstave, proširujuću joj horizont djelovanja. Sa druge strane, on i reducira percepciju pozorišnog događaja  upravo zbog stalnog referiranja na Čehova, pa gledaocu zbog tog prepoznavanja ponekad izmaknu neke objektivizirane činjenice na sceni ili pak njihov nedostatak.

Odnos prema Čehovu, kako autora teksta, tako i redateljice, ali i glumaca je dominanta ove predstave. Posebno je zanimljiv odnos glumaca prema likovima koje tumače. Dok su neki likovi direktno i jasno posuđeni iz Čehovljevih komada, neki su pak sublimat više njih, ili njihova inverzija. Ta veza sa Čehovljevim likovima, čini se, toliko određuje likove iz Durangovog komada i sinoćne predstave, da oni ne postaju pravi, kompleksni, slojeviti likovi kakvi su mogli postati, već refleksije, daleka sjećanja na likove iz Čehovljevih drama na koje se referiraju.

Jedan od problema predstave je i ono što bismo mogli nazvati dvostruko prevođenje. Naime, originalni dramski tekst nudi prevođenje Čehova iz ruskog u američki kontekst. Možda je preciznije kazati, svođenje Čehova na američki kontekst, i to onakav kakav Broadway očekuje, pri čemu od Čehova ostaje samo sjećanje na njega. Drugo prevođenje je ono koje komad iz američkog prevodi u kontekst onog svijeta u kojem se predstava i izvodi, pri čemu to prevođenje nerijetko ostane samo na nivou vanjskoga. I usprkos tom problemu, ova predstava uspijeva da se uspostavi kao validan pozorišni događaj.

vanjasonjamasa1Glumačka igra je bila ujednačena, u smislu da niti jedan od glumaca tokom predstave nije imao znajačnijih padova, ali i da su svi glumci igrali kao pravi ansambl, poštujući svojeg partnera na sceni. Scenografija je uspjela dočarati ambijent porodice koja je u svom propadanju prilično uspješna, a kostimi su taj osjećaj dodatno podcrtali.

Baveći se, prije svega, velikim piscem pa tek onda porodicom koja se raspada (ali se ne raspadne), ova predstava je ipak otvorila i neka značajna pitanja, kao što su ponovno čitanje i interpretiranje klasika dramskog stvaralaštva, pitanje konteksta i aktualizacije, te postojanje mogućnosti da se sve ipak može i dobro završiti.

Christopher Durang
Vanja i Sonja i Maša i još jedan

Režija: Nina Kleflin
Igraju: Velimir Pšeničnik Njirić, Sanda Krgo Soldo, Jelena Kordić Kuret, Ivan Skoko, Nikolina Marić i Tina Laco

Leave a Reply