Čuvaj se!

Lejla Panjeta

LejlaPanjetaRoman Edina Krehića doživio je 2014. godine svoje treće izdanje. Objavljen je na arapskom jeziku, prevodi se na engleski. Raspodata su prethodna izdanja. Ovo najnovije može se kupiti na trafikama. Lijep život jednog književnog djela u bh okruženju.

No, ovaj roman može mnogo više! Može dobiti svjetski relevantne nagrade! Može biti na listi bestselera! Može se uvrstiti u lektire! Ova naracija to zaslužuje!

Besprijekoran stil pisanja, odlukuje se novinarskom jednostavnošću, i čita bez daha. Nije samo u pitanju priča, koja nije bestselerski materijal. Nema tu puno misterije, erotike, iznenadnih zapleta. Sve je veoma jednostavno. Radi se o ljubavnoj priči usred rata. Likovi su precizno definisani i karaktersno iznijansirani. Njihove radnje i motivacije dijaloški maštovito razradjenje. Fabula prati dva toka priče na dva kontinenta. Sve što bi se spojlerski moglo razraditi u ovoj recenziji je besprijekorno, čak zanatski uradjeno za jedan običan ljubavni roman u ratnom okruženju. Medjutim, ova naracija zrači atmosferom i nečim što je iznad pukog prepričavanja ratne ljubavne priče.

Refleksija naših ratnih zbivanja u umjetnosti i književnosti obično je data iz pera već zrelih pisaca. Zrelih u smislu životnih iskustva kojima su obdareni kada je rat u Sarajevu počeo 1992. godine. Tako ćemo preporučiti Karimovića, Jergovića, Ključanina, Karahasana… Etablirana imena naše književnosti, koja su se bavila nedavnim ratom, koji je odnio u nepovrat i bez razlike i mladih i starih životnih iskustava.

cuvaj_sePostojala je jedna generacija, koja nije spadala u djecu, a ni u odrasle. Koja nije rat zapamtila kao prvo životno iskustvo u podrumu, već koja se tek spremala za život u punoljetstvu. Mladi tinejdžeri, mladi studenti, mladi bračni parovi. Njihov doživaljaj rata, sa još uvijek nedovoljno razvijenim životnim iskustvom, prekinuo je ciklus života u budućnosti koja im je bila obećana. Glas ove generacije iz vremena rata, preživjelih i danas zrelih potomaka bh društva i dijaspore, prenosi tako vjerno, iskreno i otvoreno roman Čuvaj se.

Pozadina je vjerno scenografski zadata. Objašnjena je politika, zaraćene strane, medjunarodna zajednica, i sve drugo što nas je tištilo u ratnom periodu. Precizno, ali ne opterećujuće. Bez cinizma. Bez patetike. Bez nacionalizma. Ono nije nametljivo dato, niti je relevantno u odnosu na emociju i sukobe glavnih junaka sa sobom i ludilom u svijetu koji ih okružuje. Detalji života su tako vjerno preslikani, da se čini sa svakom stranicom da doživaljavamo ratno Sarajevo. Ali ne patetično, krvavo i tragično, već kroz humor, tipičnu sarajevsku vedrinu i optimizam.

I povrh svega, ljubavna priča. Nikako ne sladunjava. Jer šta može biti apsurnije od ljubavi u ratu. Sarajevski ratni apsurd odiše atmosferom djela, kao da su radnja i kratki precizni opisi zajedno stvorili jednu vremensku kapsulu u nadrealistički svijet ratnog Sarajeva vidjen očima generacije koje je tek započela svoje putovanje u svijetu zrelosti, i koja ga neće završiti.

„Čuvaj se!“ je fraza čiju težinu mogu razumjetni samo oni koji su živjeli u opsadi Sarajeva. To je bio pozdrav. Način razumjevanja težine situacije. Vjerovanje u sutra, a u isto vrijeme odavanje počasti ludosti i apsurdu. Kako da se čuva žrtva od predatora? Kako da se čuva neko ko ne zna da li će preživjeti naradni dan? Pa, opet to nije jezička konstrukcija koja je prevodiva na druge jezike, čak i denotativno na našem sopstvenom, nema onu metaforičku težinu, koju je imala u opsadnom Sarajevu. Ovaj roman odiše metaforičkom atmosferom sarajevske apsurdne ratne energije u kojoj mržnja ne pobjedjuje ljubav, čak ni u smrti. U kojoj uspije da se čuva i očuva ljubav uprkos tragediji.

Leave a Reply