Kapija 2 ili S one strane plavog obzorja događanja

ZvjezdanaSajeZvjezdana Saje

Radnja drugog romana Heechee sage, S one strane plavog obzorja događanja, počinje stilski zgusnuto i nejasno pojavom dječaka Wana, kreveta, mrtvaca, Staraca i igre u nepreglednim hodnicima Tvornice hrane i Heechee Neba. Kasnije saznajemo da su mrtvaci pohranjena znanja svih istraživača koji su nestali, a otkrića se nižu… No, već drugo poglavlje daje naznake da je roman puno jednostavniji. Nakon opresivnog straha i opasnosti koji su prisutni gotovo na svakoj stranici Kapije 1, drugi dio sage ostavlja pomalo razočaravajući dojam, roman je konvencionalniji, no osjećaj straha je još uvijek prisutan i svaki od likova ga osobno proživljava.

Kako je Zemlja i dalje suočena s nenadoknadivim posljedicama ljudske aktivnosti, cilj je pronaći i dovesti Tvornicu hrane koja bi riješila trajni problem opstanka Zemljana. To je ujedno i dinamički motiv koji pokreće radnju. Dakle, Heecheeji su i dalje značajni za cijelu priču. Njihovi artefakti će omogućiti prosperitet Zemlje kao i umnožavanje bogatstva glavnog lika.

Središnji, okvirni dio priče čini svemirska misija četveročlane posade u oklopljenom Heechee brodu koja ima zadatak dovesti do Zemlje tu Tvornicu hrane, također Heechee artefakta. Nakon uspješnog pristajanja, posada upoznaje adolescenta Wana s početka romana. Wan često sanja u Kovčegu za sanjanje koji je uzročna veza s pojavom groznice na Zemlji svakih 130 dana. Nakon susreta s posadom i boravkom na njihovom brodu Wan se razbolijeva od prehlade. Mada nije implicirao, iščitava se da je Pohl mislio na istu bezazlenu bolest Europljana koja je kroz povijest pokosila gotovo cijele narode Sjeverne i Južne Amerike.

U Kapiji su Heecheeji predstavljali nepoznanicu. Nerazumijevanjem značenja njihovih artefakata vrlo malo se znalo o njima. Znanje i tehnologija izvanzemaljske civilizacije koja je ostala zarobljena u petlji vlastitih istraživanja, značajnija je za roman S one strane plavog obzorja događanja nego za Kapiju. Istraživanjem artefakata, odnosno otkrićem kako su molitvene lepeze zapravo hologramske knjige, prenijelo se znanje o razvoju ljudske civilizacije, kao i tvrdnja da upliv tuđinske inteligencije ne mora uvijek biti loš i negativan za razvitak ljudske populacije.

Nakon što se suočio sa svojim uspjesima i neuspjesima na Kapiji, Robinette Broadhead sada živi kao bogat i moćan čovjek. Oženjen je i ima različite ekonomske interese u nekolicini profitabilnih tvrtki kao i bliske veze s korporacijom Kapija. No, još uvijek je prisutan poznat osjećaj krivnje zbog gubitka voljene osobe koja je zapela u singularnosti. Nakon što mu supruga pogiba za jedne groznice, medicinski komplet kojemu se težilo u prvom romanu biva u potpunosti upotrebljen i priča dobiva sretan ishod. Na kraju romana Rob u stilu machomena riješava fizikalnu nepoznanicu dopreme Tvornice hrane, ali njegov osjećaj krivice je još uvijek prisutan.

U drugom Pohlovom romanu ima puno pretpostavki ali malo fizike i astronomije. Robinette još uvijek pokušava odgonetnuti Mach princip, a inspiracija autoru je Einsteinova opća teorija relativnosti i Hawkingove crne rupe. Psihoanalitičar Sigfried zamijenjen je sveznajućim Albertom.

Razlika između ova dva romana očituje se u više razina točaka gledišta uokvirenih u prstenasti siže. Implicitnog pripovjedača iz prvog romana Frederik Pohl zamjenjuje sveznajućim pripovjedačem. Nakon psihološke preokupacije u prvom, u drugom romanu je razvijena fabula.

S obzirom da Frederik Pohl nije imao konvencionalnu naobrazbu i da nije mogao anticipirati pogled u budućnost i razvoj tehnologije, ne iznenađuje vremenska nedosljednost u romanu. Naime, jedan od likova, Payter, bio je član Hitlerove mladeži pa nije jasno u koje se vrijeme događa radnja u romanu, a putovanje letjelicama bržima od svjetlosti nije moguće putovanje na Zemlji, već se putuje običnim letalima, a holografske slike pokreću obične trake računala, ono što računalo jednom ispiše više ne može zapamtiti i td.

No ipak, nešto je zloguko u ovom romanu. Friendly Starci na Heechee Nebu, humanoidna vrsta, podsjeća na staru i tromu Europu koja se, nenadano i nepripremljeno, našla u srcu promjena seobom bratoubilački pogođenih naroda, a to Frederik Pohl, dakako, nije mogao ni naslutiti.

Na kraju, jedan klasični SF roman daleko više propituje današnju ekonomsko-socijalnu situaciju, u vrijeme kada smo suočeni s iscrpljenim izvorima hrane i pitke vode, migracijama neslućenih razmjera i globalizacijom gotovo svega pa i naše osobnosti koja je ponuđena na prodaju.

Obrat u stilu i kompoziciji drugog romana te osjećaj zasićenosti prekobrojnim informacijama, popunio je prostor za čitanje trećeg dijela koji ostaje za neka druga vremena.

Leave a Reply