Kinestezija kamena u koraku

Darko Cvijetić

DarkoCvijetićDraganu Radovančeviću

Silno su mojeg prijatelja, ratnog vojnog invalida, bez lijeve noge, zanimali strojevi koraci, vojne parade, šetnje, putovanja, sve vezano za koračanje.

Čim izmjestiš ogledalo, govorio bi, s njime se izmjeste sve slike, ikada u njemu dogođene.Otkopčao bi tako svoju drvenu zamjensku nogu, oslonio je na zid i počeo govoriti, sve o koracima :

Kako je David, Michelangelov, budući kralj Izraela, lijevoruk, blago razrok, blago zrikav i kako se u vedro jesensko jutro 13. rujna 1501. Michelangelo po prvi puta ozbiljno zagledao u zapušten kamen ispred ruku.

Već dvadesetpet godina stajao je kamen u vrtu radionice katedrale, na kiši, vjetru, olujama, snijegu i suncu. Noge, stopala i prsa figure, dotad urađeno od prethodnog majstora Agostina di Duccia.

I napušteno. Kamenu izotimano . Ostavljen David.

davidova-rukaMramor s Carrarea bi trebao biti uporan, mislio je dvadesetšestogodišnji Michelangelo i tri godine kasnije, pred samu ponoć 25. siječnja 1504. dovršio je ostalo – 5,17 metara visokog Davida, prije bitke s Golijatom, a nakon odluke da ide u borbu.

Mramoru s Carrarea s puno mikroskopskih rupica od koje se brže kvari od drugih mramora, otet je David, budući Izrailjov Kralj, ujedinitelj dvanaest hodajućih plemena, pjesnik Psalama starozavjetnih. Kad su ga Firentinci postavili na Piazzu della Signoria, oduševljeni su ga kitili lovorovim vijencima i zlatom bojali njegove udove, mišićave iskoračane butine.

Poslije će ga maknuti, kao ono ogledalo, u firentinsku Akademsku galeriju, a na Piazzu će staviti kopiju 1910. Neki nesretnik 1991. čekićem je napao Davidov kip i uspio mu raskomadati prste lijevoga stopala, tako da bi sigurno šepao, da je David još imao kamo odkoračati.
Zatim moj frend ustane i uzme svoju nogu, i brižno je zakopča za lijevo koljeno i pojas.

Točno osam milijuna turista godišnje posjeti Akademsku Galeriju u Firenzi, gdje je David pripravan za okršaj, s kamenom u desnoj ruci, blago oslonjen na lijevu nogu. Osam milijuna puta 511 godina, od one ponoći kasnoga siječnja 1504.

Zatim su restauratori čistili Davida, prvi puta nakon 1843. i otkrili da je usljed mikrovibracija koje izazivaju milijuni i milijuni koraka oko njega – David počeo pucati, te će se ovim tempom koračića oko isklesanog, naprosto razmrviti.
Na skopčanu nogu oslonjen, frend, veteran, odlazeći još pomene ogledalo, i sve slike u njemu odigrane, koje ostanu na mjestu s kojeg je ogledalo odnešeno.

I tek sada, možemo vidjeti likujućeg Golijata, koji se nikamo nije niti pomjerio, obezglavljen, s tijelom bez ikakva kamena, kako sav od milijardi koraka, odlazi na sva mjesta odjednom, kao u vrt radionice katedrale, u noćnom snijegu.

Leave a Reply