Kuća sklona padu, teatar sklon filmu

Kemal Bašić

KemalBašićTreće festivalske noći publika je u Brčkom mogla vidjeti još jednu komediju i još jedan komad koji se bavi porodicom. „Urnebesna tragedija“ Narodnog pozorišta iz Banja Luke inscenacija je drame Dušana Kovačevića u kojoj se preispituju porodične vrijednosti i u kojoj se preko porodice komentira društvo. Preko nekoliko grupa likova pokušava se dati slika savremene porodice koja se nalazi u šizofrenom raspadu. Od tri para koja se pojavljuju na sceni, onaj koji dolazi iz ludnice najbolje funkcionira i zapravo je jedini odnos u kojem ima ljubavi i u kojem partneri komuniciraju bez potrebe za fizičkim obračunavanjem. Već ovo samo po sebi govori o tome koliko je dramska situacija pomjerena od neke uobičajene ideje obične, normalne i skladne porodice. Scenografija se nametnula kao vrlo važan element ove predstave jer scenski prostor organizira tako da svojom doslovnom iskrivljenošću naglašava iskrivljenost onoga što se na sceni događa. Ova scenografska doslovnost i „crtanje“ stanja jedne porodice nekoliko puta izbija u prvi plan pri čemu postaje svrha samo sebi što je svakako opterećenje za predstavu, ali se glumci koliko-toliko uspijevaju izboriti s tim. Glumačka je igra, dakle, najbolji dio ove predstave. Izuzetno je važan lik dječaka Nevena jer se u dramskoj strukturi predstave on uspostavlja kao neko oko koga se objedinjuju sva ta pomjerena stanja i likovi koji ih čine. Zbog toga je bilo izuzetno važno da lik Nevena na sceni uspije, da funkcionira kao centar naspram kojeg se odražavaju svi drugi likovi ali i cijela situacija, jer jedino se s njim kao referentnom tačkom može shvatiti da su ludila koje u ovom komadu imamo zaista pogubna. Nataša Perić je prilično dobro iznijela ovaj lik, ne dopuštajući mu da se i sam prerano oklizne (što bi bilo kobno po predstavu) i padne u ludilo kojim je okružen i u koje, neminovno, do kraja predstave mora pasti jer svijet konstruisan onako kako je to u Kovačevićevoj drami dječaku ništa drugo i ne nudi.

Tragedija plakatDrame Dušana Kovačevića su često pretvarane u filmove, a to je bio slučaj i sa ovom. Film je umjetnost koja na teatar podsjeća izvana. I film i pozorište imaju glumce koji igraju neke likove, ali likovi filma i likovi dramskog teatra se uspostavljaju na potpuno različite načine. Zbog toga je problem kada se predstava pokušava graditi filmskim tehnikama, to teatru ne doprinosi, nego mu oduzima. U tom smislu ova predstava ima dramaturških problema, jer od samog početka kada Neven uvlači svoje roditelje na scenu, kao u filmski kadar, on više ne može biti lik koji je ravnopravan u dramskom svijetu. Nameće se njegova perspektiva, to znači jedna perspektiva, onako kako to imamo naprimjer u pripovijedanju. Dramski teatar živi od odnosa ravnopravnih sudjelatnika u dramskom prostoru i vremenu. Ako se svi dramski likovi na pozorišnoj sceni puste da igraju u okviru koji je postavljen iz ugla jednog lika onda se nužno predstava svodi na minimum svojih mogućnosti. Perspektiva jednog lika je uvijek subjektivna, samim tim se, kako drugim likovima tako i publici, oduzima mogućnost teatarske stvarnosti koja je ovdje i sada. Lik dječaka Nevena, kao što je već spomenuto, svakako je centralni lik Kovačevićeve drame, ali je šteta što se njegova funkcija koju ima u dramskom tekstu nije sprovela teatarskim sredstvima jer bi se time dopustilo i ostalim likovima da ožive na sceni kao pravi likovi, a ne karikature.

Dušan Kovačević

URNEBESNA TRAGEDIJA
Režija: Milica Kralj
Dramaturg: Rade Simović
Scenografija: Dragana Purković Macan
Kostimograf: Jelena Vidović
Scenski pokret: Slobodan Perišić
Lektori: Milorad Telebak i Nataša Kecman
Video projekcija: Peter Bilbije i Dragana Majkić

Uloge:
Ruža: Slađana Zrnić
Milan: Aleksandar Stojković
Neven: Nataša Perić
Julka: Snježana Stikic
Kosta: Goran Jokić
Rajna: Vedrana Mačković
Vasilije: Željko Stjepanović
Doktor: Đorđe Marković
Policajac: Zoran Stanišić

Leave a Reply