Ljubav i prepreke

Aleksandar Hemon: Ljubav i prepreke (Buybook, 2009)

Piše: Jasmin Hasanović

Jasmin HasanovićAleksandar Hemon, bosanskohercegovački prozaist i novinski kolumnist, smatra se jednim od najboljih tvoraca egzilantske proze. Sve njegove kratke priče predstavljaju prozu koja prerasta u kulturološku priču, priču pomoću koje se ostvaruje nostalgična dimenzija. U zbirci priča Ljubav i prepreke, Aleksandar Hemon ostaje dosljedan egzilantskoj prozi, u kojoj se pozicija imigranta, potpunog društvenog i kulturološkog marginalca, nalazi u samom centru pripovijednog interesa. “Polazna tačka zbirke Ljubav i prepreke predstavlja Conradov roman Srce tame, i to ne slučajno: U osam pripovijedanja pratimo Hemonov litararni Alter ego kroz mnogobrojne stanice beskućništva”. Od Konga do Chicaga prisustvujemo preplitanju između starog i novog svijeta, starog i novog Hemona, koji ispisuje i propituje egzistencijalnu, moralnu i kulturalnu dimenziju. “Balansirajući između podrugivanja sopstvenom identitetu i melanholije, on razvija karakterističan pripovijedni ton”.

Unutar priča prisutan je neizbježni susret s Drugim, kao nekoga ko svojom moću predstavlja problem pri sopstvenoj identifikaciji (priča pod naslovom Dirigent), sopstvenom shvatanju svog identiteta, pri čemu se protagonista priče gubi “u svijetu o kojem malo zna”. Ovaj identitarni lom koji doživljava protagonista, “predstavlja potragu za smislom naše kratkotrajne prisutnosti u svijetu”, koju Hemon posredstvom litarature pokušava potvrditi i, pripovijedanjem iz različitih vremenskih okvira, “razumjeti”.

U tri od ovih osam priča, “osnovni okvir predstavlja rasprava adolescentskog protagoniste sa muškom odraslom osobom”, na osnovu koje mjeri sopstvenu muškost i pred kojom se dokazuje. Jednom je to sopstveni otac (Stepenice u nebo), drugi put pjesnik na osnovu koje se pokušava odrediti sopstvena tačka u svijetu poezije (Dirigent), a treći put nasilni razbojnik Szmuras (Szmurina soba). Svaki od ovih likova za protagonistu predstavlja priliku na osnovu koje se određuje kao ličnost i prilika da se pomoću Drugog pronađe vlastito mjesto u svijetu, prvo kao maloljetnika, a potom i pisca.

Preplitanje vremenskog okvira unutar Hemonovih priča predstavlja specifičan način konstruisanja pripovijesti. Sadašnjost i prošlost se komentiraju iz priče u priču, čime se praznine unutar jedne priče, nadopunjuju drugom pričom. Ovakav vid konstrukcije zbirke je obilježje Hemonovog pripovijedanja. Nedorečene stvari iz života jednog maloljetnika, postaju jasne u pričama u kojima je protagonista već odrastao čovjek i poznati pisac. Priče koje stvara Hemon, nastoje prikazati dva sistema unutar kojih se određuju egzistencijalni okviri čovjeka. Priče poput onih iz zbirke Ljubav i prepreke, karakteristične su i značajne po tome što nastoje prikazati marginalca kao pripovijednu instancu, što je karakteristična odlika pisaca postratnih djela.

Čitanjem ove zbirke, čitatelju se pruža stilski perfektno štivo, pri čemu autor pripovijeda iz perspektive lika koji se od svojih maloljetničkih dana mijenja i prolazi kroz različite faze. Moglo bi se čak i reći da Hemon, milerovski, gradi zbirku priča unutar kojih izranjaju skrivene misli čovjeka, misli koje se vrlo rijetko pretoče na papir. Autor gradi svoje priče na osnovu intimnih, perverznih misli jednog maloljetnika koji nastoji izgubiti nevinost, suprotstavljajući im misli odraslog čovjeka koji se suočava sa problemima današnjice. Humor je osnovni element koji drži stvari do te mjere na okupu, da se čitatelj pronalazi u štivu upravo zbog perverzije misli koje su zajedničke svakom čovjeku.

Pisati o ovakvim stvarima, a da se u isti trenutak iz vida ne gubi ozbiljnost u samom narativu, svojstvena je piscima poput Hemona, koji, crpeći ideje iz vlastitog iskustva, uvijek uspijeva iznenaditi svojim prefinjenim stilom kombiniranja različitih emocija i misli. Zbirka Ljubav i prepreke, spada u literaturu koja će svakog čitatelja obogatiti za još jedno iskustvo, a svjedoči i o tome da pisac koji stvara svoja djela na stranom jeziku, uvijek u sebi nosi dozu melanholije i nostalgije, dozu sarajevskog humora kakav se ne zaboravlja.

Leave a Reply