Najčitaniji tekstovi u 2015. godini

U protekloj godini najviše ste puta čitali tekst Smrt čovjeka na Balkanu, našeg urednika Kemala Bašića. Drugi najčitaniji tekst je Balkanski špijun bilo gdje, treći “Teferič” Derviša Sušića u parodijskom teatru Aleša Kurta, četvrti U sjeni Birdmana i peti Koncert ptica. Čitajte nas i u 2016. godini!


smrt covjeka na balkanuSmrt čoveka na Balkanu je prilično neobičan film u odnosu na filmove koji su nastali u regionalnim kinematografijama proteklih godina. Zanimljiv je, prvenstveno, zbog toga što se Miroslav Momčilović, režiser i scenarista ovog filma, odlučio da film snimi u jednom kadru, bez montaže i bez ijednog reza, i to koristeći statičnu kameru. Ovaj postupak se mora smatrati hrabrim, jer je odustajanje od montaže i kamere, kao ‘alata’ za konstruisanje filmskog izraza, moralo biti nadoknađeno nečim drugim i moralo biti opravdano. Nadoknađeno je odličnom glumom prije svih Radoslava Milenkovića i Emira Hadžihafizbegovića, jer, iako je sve snimljeno ‘iz prve’, glumci su svoj posao uradili vrhunski, što nije bilo jednostavno budući da su morali igrati sigurno kao u pozorištu, sa još manje prava da pogriješe, jer kamera bilježi svaki pokret, gestu i izgovorenu repliku, te pamti svaku nesigurnost i grešku.


 

BSUSGlumci su, uglavnom, bili dobri. Uz spomenuti dvojac Bajrović- Ejla Bavčić Tarakčija , ostalo troje glumaca nije ni moglo bolje od onoga što su pružili, i to ne jer nisu mogli zbog nedostatka talenta, već jer im je reditelj unakazio likove. Tako jadan Aldin Omerović i ne može da glumi jer mora da priča sandžačkim naglaskom, a taj mu se napor sve vrijeme odražava i na licu, potpuno mu onemogućavajuću mimiku. Milana Pavlovića je redatelj ostavio na nivou Muje iz skečeva o Sulji i Muji. Zana Marijanović, koja treba da igra lik koji je u čitavoj predstavi glas razuma, koji publici nudi mogućnost da uporede, vide, prepoznaju, koliko je to što njen otac a kasnije i majka i stric rade suludo, igra lik koji je tipična glupačica, koja neprestano ponavlja riječ `znači`, koja sa nekakvim momkom hoda radi posla, koja je izrazito koristoljubiva.


TeferičĐerzelez ima kapu sa bikovim rogovima na glavi, a u trenutku dok se sprema za borbu sa aktuelnim vladarom, ispod odjeće mu se pojavi karikaturalizirani falus, što označava da se veličina njegovog herojstva mjeri dimenzijama njegove muškosti. Ta karikatura falusa zapravo je i ključno oružje Alije Đerzeleza u ovoj predstavi. Često se u pozorištu Aleša Kurta oružje označava prizivanjem seksualnih konotacija (sjetimo se one scene u predstavi „Bog, rat i ostalo“). Još ponešto o ne-herojskoj „časti“ Alije Đerzeleza u ovoj predstavi govori i to da on uopšte nije potukao svoga protivnika u borbi. To je zapravo učinio narod Vučetine, a najveće batine mu je zadala također jedna žena, u drami nazvana Udovica (Sabina Bambur).


BirdmanU jeku dosad nezapamćene pomame za superherojima u kinima, dok nestrpljivo čekamo nove Avengerse i osluškujemo velike producentske planove za blisku i daleku budućnost, uleti film koji pljunu Hollywoodu u lice. Najednom, nađosmo se u backstageu, ugledasmo napokon jasno sve te licemjerne, ohole, sujetne, samodopadne, bez osnove moćne, a zapravo impotentne ljude. Ugledasmo, najvažnije od svega, žrtve, žrtve jedne nehumane mašinerije za proizvodnju i potrošnju, za običnog čovjeka, nepojmljive količine novca. Ljude koji danas imaju sve a sutra nemaju ništa, raspete između kratkotrajne, varljive slave i bezdana neminovnosti zaborava, ljude koji rizikuju sve da bar nakratko budu voljeni i bitni, oni, a ne njihovi cirkuski kostimi. Nasmrt uplašeni, kao i svi mi, u ovoj histeriji prividne globalne komunikacije.


koncert pticaIz cijelog mnoštva značenja kojim obiluje teatar Karahasana i Kurta, vrijedi se osvrnuti na nešto od sveukupne simbolike ove predstave za one ljubitelje pozorišta koji bi da je ulove dok još igra na daskama Kamernog. Jedan od tih aspekata je i zaista dobar glumački ansambl, sačinjen od nekoliko iskusnih i nekoliko mlađih glumaca, bez čije igre predstava nikada ne bi zaživjela, pa neke od njih bez dileme možemo pridružiti Karahasanu i Kurtu kao autorima Koncerta ptica.

 

Leave a Reply