Narodno pozorište Tuzla: Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, stoti put

Piše: Kemal Bašić

KemalBašićPredstava Hamleta u selu Mrduša Donja, komad Ive Brešana koji je jedan od najvažnijih dramskih tekstova našeg jezika, izveden je 16.11.2013. godine, stoti put, na sceni Narodnog pozorišta Tuzla.  Pozorišna sala bila je za ovdašnje prilike neobično puna, do zadnje stolice, što je ansamblu sigurno bilo motiv više da prikaže dobru igru.

Od samog početka predstave, vrlo je očigledna sigurnost s kojom glumci igraju. Dijalekt Dalmatinske zagore glumci su savladali zaista dobro, što je za svaku pohvalu. Čitav ansambl djeluje jako uigrano, te se vidi da svaki od glumaca izuzetno dobro poznaje lik kojeg igra. Zbog toga, ne samo da su uspješno prikazali likove koje je napisao Brešan, već su im, također, svojom vještinom, uspjeli dodati drugačije boje, osvijetliti ih iz nekog drugačijeg ugla, što je u pozorištu svakako nužno, ako se želi dobro pozorište. Ovo naročito važi za igru Nermina Omića (Bukara) i Zlatka Jugovića (Puljo). Iako glumačka rutina i samouvjerenost zaista dominiraju čitavom predstavom, što je vrlo ugodno gledati, postoji nekoliko mjesta na kojima ovaj uhodani mehanizam jako ružno „zaškripi“ i čini se kao da će se raspasti.

Jedna od ključnih stvari ovog komada, odnos Joce (Armin Ćatić) i Anđe (Elvira Aljukić), nije ostvaren dovoljno dobro u odnosu na važnost koju ima. Naime, Anđino samoubistvo mora biti posljedica ljudske nepravde i njene čiste, prave i istinske ljubavi prema Joci. Ukoliko se ta ljubav ne uspije prikazati, onda njeno očajanje i, na kraju, neuvjerljivo pripremljeno samoubistvo postaje besmisleno i pretjerano. I nepotrebno, također. Pogrešno ili slabo motivisana tako velika odluka lika ne daje nam, kao što bi trebala, komentar ljudske pokvarenosti, ne govori nam o tome kakvu nesreću može uzrokovati lopovluk i pohlepa, to samoubistvo nam ne može reći ništa osim da  je Anđu iza scene ubio pištolj. Ništa neobično kada je pištolj u pitanju.

Zbog čega ova ljubav ne funkcionira? Kada Joco kaže Anđi da je kurvetina, publika se može samo složiti s njim. To je zbog toga što se odnos ova dva lika učinio potpuno vulgarnim. Onog trenutka kada Anđa pusti Jocu da joj njuška ispod suknje, mi više nemamo razloga da vjerujemo da je on stvarno namjerava ženiti (u patrijarhalnom kontekstu kakav je prikazan u Brešanovom komadu, to je vrlo ozbiljna stvar). Skoro svaki Jocin pokret se prema njoj svodi na pokušaj da joj dodirne grudi, dok Anđa vulgariziranim gestama pokušaje slične tim odobrava ili čak traži. Na tome nije moguće graditi ljubav zbog koje će jedan od likova sebi oduzeti život.

Vulgarnost nije problem samo ovog odnosa, već se s njom potpuno nepotrebno pretjeralo u još nekoliko navrata, i to do te mjere i na takav način, da osim te vulgarnosti ništa na sceni nije bilo. Ostaje zaista nejasna potreba da se, u inače prilično solidnoj predstavi, ovakve stvari nekoliko puta gurnu u prvi plan.

Jedna od stvari koje je važno spomenuti je i to da u NP Tuzla nisu pokušavali prekrajati Brešanov komad i na silu ga, kako se to u našem pozorištu voli reći, ”aktualizirati”.  Osim nekoliko sitnih intervencija, nisu se odmicali previše od drame. To se pokazalo kao dobra odluka, jer spomenuta ”aktualiziranja”, uglavnom osakate i najbolje komade do te mjere, da se sjedenje u pozorištu učini vrlo mučnim. Stoga treba pohvaliti to što se imalo vjere i u komad i u publiku, odnosno, što se imalo vjere u teatar.  Ova predstava ima svoje probleme zbog kojih slabi opći dojam; ipak, čini se da ima mnogo više stvari zbog kojih ovu predstavu treba pogledati. Poštenog gledaoca od nje sigurno neće žuljati stolica.

 

NP TUZLA 16.11.2013

Ivo Brešan

Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja

Reditelj: MUSTAFA NADAREVIĆ

LICA:

Bukara – NERMIN OMIĆ

MareMiš – MELIHAFAKIĆ

Učitelj – MILENKO ILIKTAREVIĆ

Šimurina – NENAD TOMIĆ

Mačak – MIDHAT KUŠLJUGIĆ

Puljo – ZLATKO JUGOVIĆ

Anđa – ELVIRA ALJUKIĆ

Joco – ARMIN ĆATIĆ

Gojko – BESIM TUFEKČIĆ

Scenograf i kostimograf: SLAVICA RADOVIĆ

 

Leave a Reply