O jednom porodičnom biznisu

Elvis Ljajić

Predstava Mirna Bosna Kamernog teatra 55 nastala kao rezultat saradnje dva veoma mlada autora i nova glasa u bosanskohercegovačkom pozorišnom životu, Saše Peševskog i Borisa Lalića. Sudbina jedne porodice, čiji teret svakodnevne neimaštine, očaja i beznađa autori dovode do krajnjih granica, obrađena je, a što je posebno važno naglasiti s obzirom da su u pitanju mladi autori, dosta zrelo, sa osjećajem za mjeru i sa tačnim naglašavanjima onoga što je važno.

Lalićev humor, koji je već postao prepoznatljiv u njegovoj prozi, fino se prelio i u dramu. Uz to, poznavanje forme za koju se odlučio i koju je iskoristio za Mirnu Bosnu,  dovelo je do toga da ovaj komad bude doista dostojan iganja i u Kamernom teatru 55, ali i da posjeduje kvalitet da bude odabran i za Susrete pozorišta/kazališta u Brčkom. Ta fina sinergija između reditelja i pisca se prenijela i na glumačku igru, pa je ona bila ujednačena, uvjerljiva, sa dosta malih glumačkih bravura, i svakim igranjem sve uvjerljivija i bolja. Dokazana glumačka ekipa (Gordana Boban, Vanesa Glođo i Feđa Štukan) i još uvijek mladi Davor Golubović na sceni su funkcionisali onako kako i treba – fina, odmjerena igra, saradnja sa partnerom, i potpuno razumijevanje onoga što se igra.

Mirna Bosna bavi se porodicom, odnosno njenim ostacima, koje na okupu drži i njihov loš, gotovo nepromjenjiv socijalni status, njihova gotovo zacementirana pozicija na margini društva. Likovi su osuđeni jedni na druge, njihov već spomenuti socijalni položaj im ograničava mogućnost sretanja novih ljudi i bilo kakvu promjenu. Ipak, i na taj način okupljeni, oni funkcioniraju kao porodica, makar i kao njena parodija, u pozitivnom smislu rečeno. Porodični odnosi omogućavaju pokretanje i razvijanje posla, koji pokreće sve one promjene koje vidimo kod likova, u njihovim međusobnim odnosima, u odnosu prema svijetu i svijetu prema njima.

Iako je Mirna Bosna predstava koja se igra na kamernoj sceni, prilagođavanje sceni u Brčkom izvedeno je uspješno, glumci su se snašli sjajno, pa nije izgubljeno gotovo ništa od onih kvaliteta koje ova predstava inače ima. Ono što je izgubljeno, zamijenjeno je novim kvalitetama, i to prije svega zahvaljujući glumačkoj inteligenciji i osjećaju. Ovo je jedna od onih predstava koje vremenom rastu, koja svakim igranjem postaje bolja, i koju ćemo sigrno moći još dugo gledati na repertoaru Kamernog teatra 55.

Mirna Bosna je komedija, ali ona čiji rezultati nije smijeh proizašao iz superiornosti onih koji gledaju, već onaj spoznajni, gorki smijeh, a takvog smijeha nam doista nedostaje.

Leave a Reply