O lošim izborima

Fatima Bilčević

FatimaBilcevicU okviru Festivala “Dani Jurislava Korenića”, Kamerni teatar 55 imao je priliku ugostiti predstavu “U plamenu”, Crnogorskog narodnog pozorišta. Naime, radi se o predstavi nastaloj zapravo u saradnji CNP-a i Fakulteta dramskih umjetnosti Cetinje, koja je rađena prema tekstu Šarlote Džons, a u režiji Branimira Popovića. Radnja je smještena u nekoj od američkih saveznih država i prikazuje generacije žena jedne američke porodice u rasponu od sto godina, koje na različite načine postaju žrtvama loših izbora u potrazi za pravom ljubavlju. Stoga većina glumaca igra po dvije uloge, tumačeći po jedan lik iz daleke prošlosti i jedan iz sadašnjosti. U predstavi igraju: Filip Đuretić, Jelica Bulatović, Sanja Vujisić, Anđelija Rondović, Maja Stojanović i Jovan Dabović.

DJKPredstava “U plamenu” počinje pojavom luckaste djevojke Klare (Sanja Vujisić) koja je opsjednuta osluškivanjem zidova što za nju kriju najrazličitije intrigantne zvukove, od dječijeg plača, preko komšijskih svađa, do ljubavnih šaputanja. Ipak, njena percepcija svijeta obznanjuje nam se kao pomalo pomjerena u trenutku kada se pojavljuje mladić Frenk (Jovan Dabović) koji ne čuje niti jedan zvuk na kojeg ga Klara upućuje, što ga ne sprječava da prihvati njenu igru i uživi se u svijet što ga Klara gradi u svojoj glavi. Upravo zbog toga, Frenk je momentalno osvaja, te se ona zaljubljuje u njega. Ova scena, međutim, biva prekinuta scenom iz prošlosti u kojoj se javlja senilna starica u invalidskim kolicima (Anđelija Rondović), smještena očigledno u neki starački dom, s mladim bolničarem Džejmsom (Filip Đuretić) koji se brine o njoj. Treba napomenuti kako veći dio predstave zapravo nije baš sasvim jasno u kojem su vremenu smještene scene i kakva je veza među njima; primjerice, u sceni između Klare i Frenka vrijeme daleke prošlosti sugerirano je u određenoj mjeri tek Klarinim kostimom, ali vremenska razlika i veza među scenama koje se brzo i često izmjenjuju nije objektivirana negdje sve do samog vrhunca predstave. Ipak, u toku predstave dopušta nam se zaključiti kako je priča o senilnoj starici koja je umislila da je nekada bila plesačica zapravo smještena u sadašnjost, u kojoj se pored ostalog javlja i priča o njenoj kćeri Aleks (Maja Stojanović), izgubljenoj tridesetogodišnjoj djevojci što je zapala u nekakav začarani krug veze sa oženjenim muškarcem Metom (Jovan Dabović). Važno je istaći kako nije slučajno to što isti glumac igra Frenka i Meta, budući da je Frenk taj koji u prošlosti prevari ne samo Klaru zavodeći njenu sestru Livi, već na koncu prevari i Livi ostavivši je trudnu i obeščašćenu. Na drugoj strani, Filipu Đuretiću takođe su pripale dvije vrlo slične uloge; on igra Livinog smušenog i mucavog zaručnika Artura koji ju je spreman uzeti za ženu i brinuti se o njoj bez obzira na činjenicu da je trudna s drugim muškarcem, kao i bolničara Džejmsa uprkos svemu voli izgubljenu i nesretnu Aleks. Takav postupak zapravo sugerira kako su različtitm vremenima zajednička neka identična ljudska iskustva, strahovi i nedaće, ali na drugoj strani, i to kako uvijek postoji više perpektiva i više različitih mogućnosti koje život može ponuditi. Međutim, na koncu Aleks ostaje sama, trudna s oženjenim muškarcem, slično kao ona Livi iz prošlosti za koju  preko majčinih starih fotografija doznaje da je zapravo njena prababa. Uz nju je na kraju samo luckasta i nesretna prijateljica Kluti (Sanja Vujisić), koja joj je nakon smrti majke s kojom je ionako imala mučan i težak odnos, ostala jedini rod.

Predstava “U plamenu” donosi nam različite priče o ženama koje uprkos vremenskoj udaljenosti njihovih sudbina dijele slična ili identična iskustva u vezi s  odabirom partnera i nekakvim samoostvarenjem u ljubavi. Predstava kao takva obiluje dramatičnim momentima, ali zbog mnoštva scena ne uspijeva konstruirati neku kontinuiranu napetost koja bi nas bez problema vodila kroz strukturu priče. Međutim napetost se uspijeva izgraditi makar na nekom mikroplanu i to u scenama s Nanom, Livi i Klarom u prošlosti, zahvaljujući odličnoj glumačkoj igri Anđelije Rondović, kao i u scenama u sadašnosti sa Sanjom Vujisić koja se pokazala izvrsnom u ulozi Kluti. Zanimljivo je na kraju istaći kako cjelina predstave sugerira jednu nedovršivost, reklo bi se, kružnu srukturu, budući da se na početku Klara upoznaje s Frenkom i zaljubljuje u njega, dok u posljednjoj sceni ona postaje samo još jedna koju je beskrupulozno iskoristio. Tako se zatvara jedan životni ciklus žudnje za ljubavlju, prevare i razočarenja, da bi se samo zapravo otvorio drugi koji će možda donijeti dašak nečeg novog i boljeg, a možda će pak biti samo biti ponavljanje istog.

/oslobodjenje.ba/

Leave a Reply