O tradiciji i povratku prirodi

Piše: Zvjezdana SAJE

ZvjezdanaSajeBrjusovov prvi znanstveno-fantastični roman Zvijezdina gora vodi nas na tajanstveno putovanje u središnju Afriku, u potragu za međuplanetarnom letjelicom koja je nekad davno doletjela s Marsa na Zemlju donoseći dragocjeni život. Svojim spustom lokalno je oblikovala afrički krajolik. Roman je pisan u formi sjećanja, u prvom licu nepouzdanog pripovjedača kao antidijagetično linearno pripovijedanje. Tole je pustolov na rubu egzistencije koji boravi u Africi koja ga kao Europljanina i bijelca odbacuje i koja mu ne pripada. Susret s umirućim starcem mijenja njegovu budućnost ali ne i stavove i postupke koje je obrazovanjem i načinom života stekao u jednom drugom svijetu. Dakle za Tolea, u početku romana bezimenog pripovjedača, počinje putovanje života kroz jednu afričku pustinju negostoljubive i letalne geografije kako bi pronašao Zvijezdinu goru prema koordinatama koje mu je predao umirući starac. Metaforom pustinje sve počinje i sve završava, jedino se u romanu mijenja krajolik s pripadajućim životom kao etapama putovanja kroz sam život.

Nakon nekoliko iscrpljujućih dana putovanja pustinjom, Tole koji jedva uspijeva ostati živ, nailazi na neočekivani prizor. Krajobraz iz negostoljubivog kamenog sivila pustinje prelazi u plodnu dolinu koja vrvi životom, a kojom dominira traženi cilj – Zvijezdino brdo, odnosno očekivano mjesto pada svemirske letjelice. Ubrzo biva zarobljen i susreće se s robovlasničkim društvenim uređenjem u kojem i sam postaje robom u zatvorenoj i izoliranoj zajednici nepoznatog mu života. No, europsko obrazovanje, sposobnost prilagodbe, poliglotstvo i nešto drugačiji fizički izgled bijelca u okružju robova Crnaca i vladajućih Leta, opisanih samo kao spodobe nalik ljudskim bićima ogrnutim u sive plašteve, u susretu s vladajućom princezom omogućuje mu privid napretka uz nešto peripetija. Kratka i brza pobjeda uskoro će se pretvoriti u osobni poraz. Zasićenost lošim životom robova i neodrživo robovlasničko uređenje uskoro će državu u potpunosti uništiti. Zaplet romana doživljava kulminaciju jednostavnim scenarijom borbe za vlašću između vladajućih kasti i nemogućnošću daljnjeg opstanka društvenog sustava. Tole je samo okidač promjene i ujedno poveznica s vanjskim svijetom. Ljubav Tolea i letske princeze Seate, opisana je samo u naznakama bez suvišnih detalja. Princezina žrtva u čast bogovima s ciljem popravka nenadoknadive štete koja je nanesena pobunom robova, mijenja habitat koji se iz gostoljubivog pretvara u životno neodrživ potop. Jasno to dokazuje čamac za dvoje koji bi jedino preživjele junake trebao prevesti u bolju budućnost ako su ju u stanju realizirati. Kajanje princeze zbog nepoštivanja tradicije i običaja predaka, zaljubljenosti u pridošlicu i spoznaje da je on obični prevarant, uskoro završava njenim odustajanjem od života zbog izdaje svih svetinja s kojima je stasala. Tole preživljava katastrofu i završava kako je i započeo, kao pustolov bez domovine. Fortuna je vrlo nepredvidiva.

Drugi roman Republika Južnog Križa je antiutopija opisana preciznošću reporterskog izvještaja s terena koji statistički bilježi sve nastale promjene i objektivno izvještava. Glavni lik od kojeg sve saznajemo pojavljuje se kao sveznajući pripovjedač. On brojčanim podatcima i detaljnim opisom zdanja i epidemije „proturječja“ – tarne contradicene“ opisuje uspon i slom umjetno stvorene republike. Ostaje otvoreno pitanje nisu li sve „republike“ umjetne tvorevine pod okriljem demokracije?!

ZGRepublika Južnog Križa nastala je na Južnom polu sa svrhom preseljenja prljave industrije iz ostalih dijelova svijeta koje je čovječanstvo nastojalo sačuvati u netaknutom i izvornom obliku za buduće naraštaje. U Republici sastavljenoj od nekoliko gradova od kojih je najveći Zvjezdani grad raste prosperitet i buja stanovništvo. Bogatstvo se ogleda u svim sporama života. Radi se u jednoj smjeni, stanovnici su dobro plaćeni, no stanuju u malim dvosobnim stanovima i svi se odijevaju odjećom iste boje i kroja koji se desetljećima nije mijenjao. Nakon određenog sata zabranjuje im je izlazak izvan domova, kontroliraju se mediji i dostupne su samo šture informacije. Trgovina, prostitucija i kocka rastu velikom brzinom. Umirovljenim stanovnicima je zabranjen izlazak iz Republike ukoliko žele sačuvati stečeno bogatstvo koje mogu potrošiti samo u ograničenom području.

Već u početku romana prepoznaje se jedan totalitarni režim koji ograničava ljudske slobode u smislu mišljenja i kretanja. Naravno, takav način života u jednoj prekobrojnoj zemljopisno omeđenoj i uvjetovanoj zajednici nije mogao dugo opstati. To je dovelo do dekadencije i psihičkog rastrojstva stanovnika kojemu gotovo nitko nije mogao odoljeti. Naposljetku, zajednica je samu sebe uništila. Najviše je stradao Zvjezdani grad, ujedno i najveći od nekoliko gradova Republike. Opisi samouništenja u čitatelju bude gađenje i osudu takvog režima. No, to i nije čudno jer je Brjusov, jedan od najboljih intelektualaca svojeg doba, živio u Rusiji koja je za Oktobarske revolucije doživjela slom. Stav da je boljševička Rusija neodrživa ilustrirao je stihom iz pjesme U gluho ja odrastoh vrijeme

Vidjeh gdje pada ropstvo, plijen.
I, gle, izlaze rojno svijetleća
Gorja, Cušima i Mukden.
Godine pete šum daleki
Otkri slobode skriven žar.
I nakon bura ratnih teških
Oktobrom smijenjen Februar.
Kraj što daleko negdje sija,
Možda mi vidjet nije dan,
No sretan sam: doživjeh i ja
Najsvečaniji svijeta dan.

Radnje obaju romana se događaju u predjelima izuzetne geografske negostoljubivosti, strogo omeđenih granica koje je teško prijeći i neizmjernog bogatstva, kao umjetne tvorevine ljudskog ili inog društva zahvaćenih dekadencijom koja nije održiva. Opisujući društvo, ruski simboličar Valerij Brjusov u potrazi za originalnom formom izričaja, uvodeći umjetničke promjene u tekstu ruši granice kroz moralne i kulturološke kritike društva u vremenu u kojem je živio.
Pouka pisca – da li je ima i kako promišljamo svijet?! Ako ju iz ova dva djela iščitamo, onda shvatimo da je poštivanje tradicije i jednostavnog života kroz povratak prirodi jedino za čovjeka održiva solucija.

  1 comment for “O tradiciji i povratku prirodi

Leave a Reply