O životima kojih gotovo da nema

Elvis Ljajić

elvisljajicPosljednja predstava takmičarskog programa XXXIII Susreta pozorošta/kazališta Bosne i Hercegovine u Brčkom bila je Mrtve ribe plivaju na leđima, u režiji Tanje Miletić Oručević.

Ova predstava nastala je u koprodukciji tri kazališne kuće, Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, Narodnog pozorišta Mostar i Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, i to je doista ono što je za svaku pohvalu. Sedamnaest glumaca različitih generacija, iz tri različite pozorišne kuće, igrali su skladno i dosta ujednačeno.

Scene se relativno brzo smjenjuju, gotovo filmski se smjenjuju i prostori i likovi, komadići priča koji nikako da se uklope u smisaonu cjelinu. Odnos prema smrti, prema kraju, prema odlasku na put bez povratka, pa bilo vlastitim izborom ili pak ne, ostaju samo na nivou napomene, iako se imalo sa čim taj odnos razraditi (poginuli sin iz rata, profesor koji su ubije, Brico koji je u komi, Budo koji je htio da se ubije, ali ga spasila slučajnost…) i od ovog komada napraviti predstavu koja nas se doista tiče.

mrpnlScenska rješenja su primjerena komadu. Ptičija perspektiva, koja nam se u nekoliko navrata nudi i to uglavnom kao pogled na stol za kojim sjede okupljeni likovi i jednom na krevet u kojem leži bračni par i razgovara, je i simbolički pogled ždrala na ono što se događa na zemlji. Najdominantniji dio scenografije je platno sa bijelim kesama okačenim po njemu, i na čijem dijelu kao projekciju gledamo što se događa na stolu iz ptičije perspektive. U prvoj sceni na taj način gledamo kako dva lika igraju šah, baš kao na pravim šahovskim turnirima, kasnije gledamo i ostala dođanja na stolovima.

Na određen način, ova predstava referira i na nekoliko važnih filmova, koji se bave pitanjima koja se htjelo tematizirati i u ovoj predstavi: odnos prema smrti, usamljenost. Likovi tako razgovaraju o Bergmanovom Sedmom pečatu, Almodovarovom Pričaj sa njom, Nema zemlje za starce braće Coen, uspijevaju na trenutke da ih kontekstualiziraju, ali kao i većina onoga što se htjelo, ostaje mlako.

Mrtve ribe plivaju na leđima je značajna predstava u koprodukcijskom smislu – doista je bilo lijepo vidjeti ono najbolje iz ansambala ove tri teatarske kuće kako rade zajedno, i nadam se da ovo neće biti kraj njihove saradnje.

Leave a Reply