29 search results for ""elvis ljajic""

XV Festival bosanskohercegovačke drame: “Djela, Amare, djela”

Elvis Ljajić

Najveći problem ove predstave, koja je inače solidna, su monolozi. Ono što je trebalo da se na sceni dogodi, ono što je trebalo da se se uspostavi na osnovu odnosa među likovima, na osnovu dramskih radnji, daje se likovima da  izgovore. Na taj način ključne stvari posredno saopštavaju publici umjesto da nam se pokažu. Tako recimo, ne bismo znali da jedan lik mrzi drugog lika dok on to u monologu ne kaže. Ili, ne bismo znali da je liku teško, dok ne kaže da mu je teško.

Mali ljudi na vjetrometini historije

Elvis Ljajić

Konačna dominacija historije nad pojedincima je strašna poruka, koja je osviještena u trenutku potpunog propadanja likova, koji je istovremeno i upostavljanje kakve-takve, kao i na početku predstave nefunkcionalne porodice, čime se i nagovještava novi ciklus njenog propadanja.

U mutnoj vodi

Elvis Ljajić

Kroz sudbine svakog od likova se prelamaju te društvene promjene, veoma dinamično mijenjajući odnose među likovima, koji i jesu dobrim dijelom od samog početka uvjetovani trenutnim društvenim položajem svakog od njih.

O Ishodištu jedinstvenog

Elvis Ljajić

Ovo je komedija koja ironizira opčinjenost savremenih teatara scenografijom, svjetlom, „genijem“ redatelja, odnosno svim onim bez čega teatar može, nauštrb onoga što je u osnovi teatar, nauštb glumca. Sokolović koristi pretjerivanje, koje dovodi do krajnjih granica, kako bi se postarao da ova činjenica bude primjećena.

Osmi strah

Elvis Ljajić

Koristeći se, prije svega, ambijentom kao sredstvom za proizvodnju efekata horora, Avdić u priči stvara okruženje u kojemu su samo zle sile i sumorne stvari moguće. U takvom ambijentu ne samo da je normalno već je i očekivano susretanje sa duhovima i ostalim onostranim stvorenjima. Sasvim je normalno da granica između jave i sna, stvarnog i nestvarnog, doživljenog i namaštanog bude gotovo neuhvatljiva. Ta kombinacija kriminalističke priče i horora, kojom se priča jedna intimna priča čovjeka koji se suočava sa svojim najjačim, paralizirajućim strahom – strahom od samoće – uspijeva da drži pažnju gotovo nepromijenjenim intenzitetom.

Pred zidom

Elvis Ljajić

Ovakva postavka, jasno,  ide na štetu i glumcima, jer im ne dozvoljava da razviju prave odnose među likovima koje igraju. Uprkos tome, lijepo je bilo vidjeti koliko truda i napora ulaže  Adnan Goro, igrajući Toma Steinbocka, pokušavajući da od onoga s čim raspolaže napravi lik. Za razliku od njega, Muhamed Hadžović uspijeva da bude nerazumljiv i nečujan uprkos tome što se najudaljeniji gledalac od njega nalazi na tri metra, pri tome nerijetko upadajući u zamku da svoj lik igra prepatetično. Isljednik i ljekar su bili razumljivi.

Skapino, sa pola snage

Elvis Ljajić

Glumački ansambl se dobro snašao u nekoliko situacija, improvizirajući, pri čemu te improvizacije ne odudaraju od ostatka predstave ili dotadašnjeg načina igre. Međutim, za tim improvizacijama vjerovatno ne bi bilo ni potrebe, da su glumci malo ozbiljnije doživjeli publiku pred kojom su igrali, koju su mahom činili osnovci.

Kad pjesnik piše priče

Elvis Ljajić

Liričnost pripovijedanja je autorov stilski pečat – on je sklon da ustaljene fraze i poređenja oboji brižljivo biranim epitetima i na taj ih način oživi, učini ih ponovo primjetnim i, što je još bitnije, da im konkretno, neponovljivo značenje. Ponekad, lirika postane dominantna – i ti bi se segmenti mogli izdvojiti iz pripovijetki i posmatrati kao pjesme pisane u slobodnom stihu. Upravo je ta liričnost, iskombinovana s temom pripovijetki, glavna vrijednost ove zbirke. Autor je svoju očitu sklonost ka lirici uspio da iskoristi i obogati svoj izraz, odnosno uspio je da svoj stil izbalansira s temom, izbjegavajući patetiku onoliko koliko je to bilo moguće.

Potočari party

Elvis Ljajić

Jednostavna scenografija, sto i šest stolica, koji se jednostavno transformišu u sudnicu u Hagu, govornicu, masovnu grobnicu, bazu holandskog bataljona u Srebrenici, šalter, tjera glumce da ulože dodatni napor kako bi uspješno publici prenijeli emociju. Svodeći scenografiju na minimum, reditelju se otvorila sjajna mogućnost da naglasi, da u prvi plan stavi ono što je jedno od ključnih osjećanja i drame i predstave – praznina.

“Režim” protiv režima

Elvis Ljajić

Uprkos činjenici da se radi o komediji, autori su uspjeli da nagovijeste neke ozbiljne probleme u društvu; na primjer, fakat da se građani ohrabruju na to da ne misle ili situaciju u kulturnim institucijama. Visočka publika je dobila predstavu koju s pravom može nazvati pozorišnom. A autori su sebi nametnuli zadatak da u sljedećoj predstavi ljestvicu postave za stepenik više.

Strateško odlaganje

Elvis Ljajić

Ovaj roman se trudi da bude društveno angažovan. Trudi se da naglasi važnost suočavanja sa istinom, prihvatanja istine, i njenog govorenja, kao jedinog načina da se sa prošlošću pomiri. I da se prošlost ostavi tamo gdje i pripada.