27 search results for ""kemal basic""

Očev stan, scena i predstava

Kemal Bašić

Lik oca je u dramskoj strukturi postavljen tako da dominira, a svi ostali su tu da bi pomogli da se on i njegovo biće osvijetle iz različitih uglova. U ovoj predstavi se ima osjećaj da Božoviću ta pomoć drugih likova skoro da i ne treba, jer oca on prikazuje iznutra.

Kuća sklona padu, teatar sklon filmu

Kemal Bašić

Film je umjetnost koja na teatar podsjeća izvana. I film i pozorište imaju glumce koji igraju neke likove, ali likovi filma i likovi dramskog teatra se uspostavljaju na potpuno različite načine. Zbog toga je problem kada se predstava pokušava graditi filmskim tehnikama, to teatru ne doprinosi, nego mu oduzima.

Sportski duh ili čovjek očišćen od sebe

Kemal Bašić

Glumačka ekipa od osam glumaca predstavu je iznijela vrlo uvjerljivo. Odličan dojam ostavlja vjera u glumca i svijest o tome da glumac stvara i nosi teatar. Skoro potpuno bez rekvizita i sa vrlo jednostavnom scenografijom koja se sastoji od nekoliko stolica, starog kauča i par drvenih paleta, glumci su upijevali ispuniti scenu svojim prisustvom i igrom. Sasvim dovoljno i sasvim dobro.

Metak koji je prekinuo pucanje duše

Kemal Bašić

Ako je odustalo od naturalističkog poimanja rekvizita i scene, ako se, želim reći, odustalo od buketa cvijeća za majku Andrejevića, zašto se nije odustalo i od gasnog pištolja (inače vrlo dragog rekvizita sarajevskih teatara)? Valjda se publika morala pogoditi nečim. Barem pištoljem.

Melankolija nepripadanja

Kemal Bašić

Potraga za novim mjestom koje će se prepoznati kao svoje jeste ono što je u centru Mehmedinovićevog ‘dnevnika selidbe’. Tekst je formiran kao putovanje kroz različite prostore, hronološki niz situacija i događaja, od kojih često neki izvana izgledaju manje važni, ali se upravo u njima nalazi motivacija i snaga za pokret i nastavak putovanja. To je potraga za novim prostorom koji će se, barem u nekoj mjeri, poklopiti sa onim što je unutarnje biće onog koji traga.To poklapanje treba dovesti do transformacije prostora, koji je hladan i stran, u mjesto, koje je ispunjeno intimnim i zbog toga blisko. Tekst se formalno prekida na onim mjestima koja se mogu odrediti kao stanice putovanja, a to su različiti gradovi. Svaka od tih stanica, svaki grad, nosi sa sobom različita iskustva.

Narodno pozorište Tuzla: Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, stoti put

Kemal Bašić

Od samog početka predstave, vrlo je očigledna sigurnost s kojom glumci igraju. Dijalekt Dalmatinske zagore glumci su savladali zaista dobro, što je za svaku pohvalu. Čitav ansambl djeluje jako uigrano, te se vidi da svaki od glumaca izuzetno dobro poznaje lik kojeg igra. Zbog toga, ne samo da su uspješno prikazali likove koje je napisao Brešan, već su im, također, svojom vještinom, uspjeli dodati drugačije boje, osvijetliti ih iz nekog drugačijeg ugla, što je u pozorištu svakako nužno, ako se želi dobro pozorište.

 

Gospodin Jastuk

Kemal Bašić

Pri postavljanju ‘Gospodina Jastuka’ na scenu nije bilo prevelikog odstupanja od teksta, što je pokazalo spremnost autora predstave da iznađu načine scenskog uobličavanja i sceni manje sklonih dijelova McDonaghove drame. To se, prije svega, odnosi na Katurijanove priče koje su izuzetno važne za strukturu komada, ali puko pripovijedanje na sceni teško da je osobina dobre predstave. Zbog toga je bilo važno naći prave načine da se te priče učine pozorištem.

Smrt čoveka na Balkanu

Kemal Bašić

Zanimljiv je, prvenstveno, zbog toga što se Miroslav Momčilović, režiser i scenarista ovog filma, odlučio da film snimi u jednom kadru, bez montaže i bez ijednog reza, i to koristeći statičnu kameru. Ovaj postupak se mora smatrati hrabrim, jer je odustajanje od montaže i kamere, kao ‘alata’ za konstruisanje filmskog izraza, moralo biti nadoknađeno nečim drugim i moralo biti opravdano.