Potočari party

Piše: Elvis Ljajić

ElvisLjajić3Nespremnost sarajevskih pozorišta da se bave Srebrenicom, nakratko je prekinuta gostovanjem Theater Nestroyhof/Hamakom iz Beča. Predstava Potočari Party, rađena prema tekstu Priviđenja iz srebrenog vijeka sarajevskog dramskog pisca Almira Bašovića, koju je režirao srbijanski reditelj Stevan Bodroža a u kojoj igraju austrijski glumci (sa izuzetkom glumice koja igra Fatimu), izvedena je u dva termina u Kamernom teatru 55.

Jednostavna scenografija, sto i šest stolica, koji se jednostavno transformišu u sudnicu u Hagu, govornicu, masovnu grobnicu, bazu holandskog bataljona u Srebrenici, šalter, tjera glumce da ulože dodatni napor kako bi uspješno publici prenijeli emociju. Svodeći scenografiju na minimum, reditelju se otvorila sjajna mogućnost da naglasi, da u prvi plan stavi ono što je jedno od ključnih osjećanja i drame i predstave – praznina. Tu su mogućnost glumci dobro iskoristili, ostavljajući publici mogućnost da dovrše i likove, onako kako im je ostavljena mogućnost da završavaju i događaje.

Reditelj je glavnu ulogu, ulogu srebreničke majke Fatime, povjerio Ani Stefanović-Bilić, koja je, uprkos što se radilo o drugom izvođenju te večeri, odigrala veoma dobro, bez padova, nenapadno i što je najbitnije, nepatetično. Sve ostale likove igraju troje glumaca, Alexander Braunshoer, Tim Breyvogal, Jaschka Lammert, jednostavnom promjenom jednog dijela svojih kostima, što je, dakako, bilo izuzetno zahtjevno, naročito ako se u obzir uzme činjenica da su emocije likova koje su igrali glumci bile nerijetko suprotne. Svojom dobrom igrom, ali i time što je predstava sama po sebi računala na maksimalan angažman publike, te transformacije glumaca u kratkom vremenu ne samo da nisu problematične, nego predstavljaju njen dodatni kvalitet (to što se lik za trenutak transformiše u potpuno drugi je potpuno u korelaciji sa promjenama u ljudima koje donosi rat sam po sebi: dojučerašnji mirni, dobri komšije postaju nešto sasvim suprotno; loši momci postaju heroji).

Čestim promjenama mjesta i vremena događaja, kao i velikom broju likova koji se pojavljuju u predstavi, te songovima uspostavlja se ritam koji je usklađen sa onim šta se prikazuje. Songovi su raspoređeni tako da često prekidaju najemotivnije trenutke; sa jedne strane, to (emocionalno) olakšava praćenje predstave dok sa druge strane, izbor songova ne poništava emociju koja mu prethodi. Naprotiv, naglašava je i sjajno komentariše, ponekad i sarkastično.

Osjetljivost teme kojom se bavi, naročito u situaciji u kojima ne postoji ni privid koncenzusa oko nje, i to na ovakav način – jasno prepoznajući žrtve, zločince i (posredno) odgovorne za ono što se dogodilo u Potočarima, jeste rizik koji se u ovom slučaju isplatio. I koji se ljubiteljima političke korektnosti neće dopasti – ali, avaj, takvi su uvijek bili ‘rđava pozorišna publika.


Napomena: Kritika je pisana prema izvođenju u okviru Sarajevske zime, 13.03.2013.

Theater Nestroyhof/Hamakom (Austrija)
POTOČARI PARTY – PRIVIĐENJA IZ SREBRENOG VIJEKA
Almir Bašović

Režija: Stevan Bodroža

Igraju: Alexander Braunshoer, Tim Breyvogal, Jaschka Lammert, Ana Stefanović-Bilić

Leave a Reply