Predstava koja to nije

Piše: Elvis Ljajić
ElvisLjajić3Kako i sam Nušić kaže, ova priča se događa svugdje i svakad. Uostalom, ništa nije univerzalnije od ljudske pohlepe, iako nije pohlepa jedini, a vjerojatno čak ni središnji motiv ove Nušićeve komedije.
Iako ovu Nušićevu opasku iskoristi na samom početku (izgovori je glas iz off-a), redatelj je odmah pobije, lokalizujući događaj i vremenski i geografski (super uho, Sveti Georgije ubiva aždaju D. Kovačevića, `šta reći, koju poruku poslati`).
Koji god odnos uzmemo za središnji (pa bila to spomenuta pohlepa, obiteljski odnosi ili bilo što treće), taj odnos podrazumijeva prije svega odnose među ljudima, među likovima. A to su dva suštinska problema ove predstave – likovi i odnosi koji se uspostavljaju među njima. Od likova koji su nositelji onih vrijednosti koje društvo voli nazvati negativnim (ja sam pojam negativne vrijednosti uvijek smatrao svojevrsnim oksimoronom), redatelj je napravio nešto što je puno bliže karikaturama nego pravim dramskim likovima.
Iako mu žanr komedije dozvoljava, čak i preporučuje i ozbiljno računa na tematiziranje tijela i tjelesnog, ovakvo tematiziranje (i stavljanje u prvi plan, čak) i tijela i tjelesnog ne samo da je kontraproduktivno, već i remeti ravnotežu predstave. Tako na jednoj strani kao jedno djelatno lice stoji navodna pokojnikova rodbina (iako i među njima postoje komplicirani odnosi), a na drugoj tetka, koja se o pokojniku brinula posljednjih godina njegovog života, te Danica (za koju tek na kraju saznajemo da je pokojnikova kći) pa i odvjetnik, izvršitelj oporuke. Redateljskom intervencijom da prvoj skupini likova oduzme ljudskost i pretvori ih u obrise likova (vjerojatno vođen željom da podcrta tko je u priči negativac), on neizostavno nanosi štetu i drugoj djelatnoj skupini, jer im ne dozvoljava da se ostvare (a to je u drami uvijek moguće samo u odnosu na nešto, u odnosu sa nekim). Na sceni imamo karikature (s nesrazmjerno velikim trbuhom, svi ženski likovi imaju ogromne stražnjice…) a nasuprot njih `normalne` likove.
Pravljenje karikatura od likova je dovelo do toga da ono što likovi govore nije smiješno, pa je redatelj morao komičnost proizvesti na drugi način – mehanički. Zato su likovi pomalo trapavi i zato se iz svake replike (one koja to dozvoljava) izvlače seksualne konotacije. I zato je u prvi plan predstave izbio vrckavi lik Sarke.
Osim seksualnih konotacija, zanimljive su i redateljske intervencije na tekstu. Čak su mi od štrihiranja zanimljivija dodavanja (iako je pravilo da se tekstu ne smije ništa dopisivati), kojima se valjda priča aktualizira (pri tome mislim na već spominjane super uho, Sveti Georgije ubiva aždaju D. Kovačevića, `šta reći, koju poruku poslati`).
Glumci i glumice nisu uspjeli doći do izražaja, iako u glumačkom ansablu Narodnog pozorišta u Sarajevu ima nekoliko veoma dobrih glumaca i glumica. Vedrana Seksan je svojoj Sarki dala maksimum, vješto iskoristivši to što je njezin lik (spletom okolnosti, rekao bih) postao glavni. Mlađahni Aldin Omerović je više mrmljao replike nego što ih je izgovarao, i sreća je pa njegov lik i nije imao previše replika u ovoj predstavi, jer bi publika sigurno bila zakinuta za ono što joj odvjetnik Petrović ima reći.
Stekao sam dojam da je bilo koji glumac mogao igrati bilo koju ulogu a da se stvari ne bi bitno promijenile.
Scenografija je sasvim pristojna, poštujući Nušićeve savjete, ali isto tako nije u realizirana u punom kapacitetu, odnosno nije iskorišteno u realiziranju predstave ono što je takva scenografija takvoj priči omogućavala. Kostimi su, s druge strane, u skladu s redateljevom postavkom predstave – pomažu da karikature budu karikature.
Na kraju, čini mi se da je ova predstava postala nadmetanje redatelja s dramskim piscem, pri čemu ga redatelj smatra ozbiljnim, maltene smrtnim neprijateljem.

 

Redatelj: Ahmed Imamović
Dramaturg: Aida Pilav , Kostimograf: Vanja Popović , Scenograf: Josip Lovrenović, Lektor: Mirela Latić
Agaton Arsić – Aleksandar Seksan
Tanasije Dimitrijević – Mirvad Kurić
Proka Purić – Sead Pandur
Trifun Spasić – Ermin Sijamija
Mića Stanimirović – Alen Muratović
dr. Petrović – Aldin Omerović
Simka – Sanela Pepeljak
Vida – Mediha Musliović
Gina – Maja Salkić
Sarka – Vedrana Seksan
Danica – Alma Terzić
Tetka – Nisveta Omerbašić
Truba: Igor Jankoski , Inspicijent: Nihad Kapić, Sufler: Esmeralda Abdijević

Leave a Reply