Should I stay or should I go?

Elma A. Dugić

Elma A. Dugić

(Frode Grytten: Sobe uz more, sobe u gradu;  V.B.Z. Zagreb, 2015. godina)

Tri romana Frodea Gryttena dosada su objavljena u Hrvatskoj. Osim romanâ Zapalite kuću (Disput)o britanskom bendu The Clash, Pjesama košnice i Medvjeda koji teče (Profil), u novoj v.b.z. -ovoj biblioteci Europom u 30 knjiga na hrvatski jezik je prevedeno najnovije djelo norveškog književnika, zbirka pripovjedaka Sobe uz more, sobe u gradu. Slike američkog slikara Edwarda Hoppera poznate po realističnim prizorima osamljenosti i otuđenosti ljudii prostora poslužile su u stvaranju atmosfere pripovjedaka iz ove zbirke.

Grytten od Hoppera posuđuje likove i prizore, isječke iz njihova života i ispisuje nastavke njihovih priča. Atmosfera Hopperovih slika nije ništa drugačija u Gryttenovim pripovijetkama. Likovi ovih pripovjedaka riješili su obračunati se s vlastitim životom. Uronjeni u monotoniju bračnog života ili ljubavne veze, sukobljeni suprotstavljenim očekivanjima ljubavnih odnosa, odlučuju poduzeti nešto kako bi se stvari u njihovim životima promijenile, kako bi izašli iz svojih svakodnevnih uloga; odlučuju ostavljati.

       (…) on vjeruje da svi ljudi dožive jedan sudbonosan dan u svom životu, dan kada je sve na kocki, kada se odlučuje o ostatku tvog života. (Sunčeva svjetlost u kafeteriji)

Likovi odlaze daleko iz soba u kojima su upisani zajednički životi, odlaze od odgovornosti kojoj se uvijek vraćaju. Iako je bijeg motiviran bilo željom za susretom s drugom osobom ili nezadovoljstvom u braku/vezi, prestankom ljubavi, jedni od drugih ne odlaze, oni samo napuštaju. Takvo portretiranje likova koje je najizraženije na jezičkom planu, uvjetovano  oskudnom i površnom komunikacijom ili objektivnim pripovijedanjem u trećem licu, ponajbolje daje uvid u unutrašnji život likova. Komunikacija među partnerima ostvaruje se površno, dok je komunikacija s potpunim strancima sasvim suprotna – otvorena i iskrena, nerijetko data u monološkoj formi (Ulazak u grad, Izlet u filozofiju). Likovima se pristupa s posebnom pažnjom ne otkrivajući o njima previše, samo ono što je uistinu bitnonjihov unutarnji sukob. Likovi čine poetsku i širu sliku Hopperovih djela. Akcenat pripovijedanja stavljen je isključivo na problematiku ljubavnog rastanka.

       Ponekad mi se ova zadnja godina čini poput jednog dugačkog rastanka. (Soba u New Yorku)

Iako većina pripovjedaka pribjegava pripovijedanju u trećem licu, izuzetak su pripovijetke u kojima su glavni likovi i pripovjedači i fokalizatori. (Prozor u noći, Zgrada u sumrak, Soba u New Yorku). Posebno je zanimljiva pripovijetka Prozor u noći u kojoj su pripovjedači i fokalizatori bračni partneri. Njihov ljubavni odnos moguće je protumačiti kao zajednički ispričanu priču. Uspjeh njihova odnosa/ zajedničke priče zavisi isključivo od moći pripovjedačâ da se fokusiraju na isto, svaki oblik odstupanja dovodi do propasti.

       Ona i ja prevalili smo dug put (Prozor u noći)

Ova zbirka pripovjedaka propituje naše izbore, pokazuje posljedice pomanjkanja  hrabrosti, prikazuje slike iz života ljudi koji ne uspijevaju donijeti odluke, začarani krug ljubavnih odnosa koji se gase.

Nesretni i nezadovoljni likovi, puni straha od promjene, nezadovoljstva s druge strane, u takvim odnosima unatoč svemu ostaju. Grytten u zajedničkom prostoru koji dijele partneri stvara tišinu koju ne trpi nijedan ljubavni odnos. Dok motiv putovanja preovladava u svim pripovijetkama kao bijeg u savršen dan, unutarnje putovanje lika je potraga za odgovorima na svakodnevna pitanja. Što je to što drži ljude u lošim vezama? Zašto je tako teško otići, čak i onda kad to iskreno želimo?Što će novo donijeti, a što će staro uzeti vrijeme? Trebam li ostati ili trebam otići?

            Ali čudno je to kako redoslijed odlučuje. Koga sretnemo prvoga, u kojoj smo fazi života… sve bi moglo biti drugačije kada bi redoslijed bio drugačiji. Kažu da je kod ljubavi riječ samo o jednoj stvari tajmingu. Biti na pravome mjestu u pravo vrijeme.(Izlet u filozofiju)

Zašto je vrijeme provedeno skupa zapravo najveći neprijatelj bilo kakvoj promjeni? Vrijedi li ostati samo zbog zajednički provedenog vremena? Zašto se toliko plašimo novih soba i novog vremena? Ovo je priča koja pokušava odgovoriti na ta i slična pitanja, pokazujući svu ljudsku nemoć da čak i onda kada volimo nekoga drugog, ipaknismo spremni ostavljati i odlaziti.

… želiš li nestati iz vlastita života, moraš to učiniti s jednakom lakoćom kao da ideš u šetnju. Moraš to jednostavno učiniti, ne javljati se nikome, ne objašnjavati, odjenuti jaknu i otići. (Sunčeva svjetlost u kafeteriji)

U ovoj zbirci ljubav se iznova propituje, prikazana su sva njena iskušenja, sve okolnosti zahladnjenja odnosa i nemogućnosti donošenja bilo kakve odluke  jer odluke mijenjaju ljubav i stvaraju strah od nove.

Leave a Reply