Smijte se, sebi se smijete

Elvis Ljajić

ElvisLjajić3Drugog dana 35. Pozorišnih/kazališnih igara u Jajcu publika je imala priliku pogledati predstavu Prosjačka opera Narodnog pozorišta u Sarajevu, koju je režirao Kokan Mladenović, a dramaturgiju potpisuje  Kornelia Goli.

Predstava počinje tako što, nakon nekoliko trenutaka početka jedan od glumaca/likova je prekine, odbijajući da igra zbog lošeg stanja u pozorištu, zbog neisplaćenih plata. „Predstava je otkazana!“ govori, ispred golog zida Doma kulture u Jajcu, bez kulisa i sa  kostimima koji to nisu. Jedna sasvim realistična scena i opis stanja u pozorištu nastavlja se uključivanjem ostatka ansambla u raspravu, stvaranjem dva tabora, od kojih jedan želi da nastavi sa predstavom jer je željna igranja, a drugi neće dok se situacija sa položajem pozorišta u društvu ne riješi. Situacija se okončava tako što jedna od glumica/likova poziva ministra kulture iz prvog reda da razriješi ovaj sukob na jedan ili drugi način. I on to radi onako kako to političari i rade, govorom koji ne znači ništa niti šta kazuje osim nedostatka želje, volje i znaja da se bilo šta riješi. I tada, po drugi put, predstava počne. Ovakav postupak je sjajno rješenje stvaranja okvira predstave koja se satirički bavi problemima jednog pozorišta, ali i jednog društva.  Tehnički, ovaj okvir omogućava glumcima da igraju one scene koje hoće, jer je to dio kompromisa oko nastavljanja predstave, što oni sjajno koriste. Drugo, ovaj postupak opravdava i upotrebu u našim pozorištima nerijetko korištenog (ali zato često pogrešno korištenog) naratora, koji povezuje scene, koji služi i kao način da se publika drži na distanci, kako bi sa nje mogla bolje vidjeti ono što joj se želi kazati. Narator, između ostalog, bitno utiče i na ritam ali i na tempo ove predstave, a i prvo i drugo su jedni od kvaliteta onoga što smo drugog dana Igara u Jajcu vidjeli. Ritam i tempo predstave također dobrano određuju i songovi, koji su dobro i s razumijevanjem raspoređeni i smisleno korespondiraju sa scenom koja mu prethodi i scenom koja slijedi, ali i sa predstavom u cjelini.

prosjackaoperaGlumački Ansambl od osamnaest glumaca je pokazao kako se igra ovakav tip predstava na najbolji način. Kombinacija iskusnih glumaca, prvaka Narodnog pozorišta u Sarajevu, nešto mlađih stalnih članova ansambla NPS i četvoro studenata Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu na sceni je djelovala uvježbano, spremno, sigurno u svoju igru i igru svojih partnera. Fizička igra, pjevanje, ples i govorna radnja su im omogućili da pokažu slojevitost svojih talenata, ali i spremnost da igraju kao pravi, ozbiljni ansambl. Ipak, posebno su se izdvojile igre  Aleksandra Seksana i Merima Lepić, čiji su likovi i čija je igra činila kičmu ove predstave.

Scenografiju, za koji je odgovorna Marija Kalabić,  već smo spomenuli, i ona je takva da na početku djeluje kao potvrda da predstave neće biti. Takođe, u značenje bismo joj mogli upisati i to da oslikava tu materijalnu bijedu pozorišta u našem društvu. Sa druge strane, upravo je nedostatak klasične scenografije pokazao kako pravom pozorištu ona i nije nužna, te da glumci svojom igrom, scenskim pokretima i govornom radnjom, te publika svojom sposobnošću imaginacije mogu da stvore pravi pozorišni doživljaj. Kostimografija Tatjane Radišić je potpuno u skladu sa scenografijom i pokazuje svu ozbiljnost koja je očigledna u stvaranju ove predstave.

Ova predstava spada u red onih koje se nazivaju društveno angažiranim, jer implicitno i eksplicitno upućuje na probleme društva u kojem živimo. Implicitno se to čini preko igranja pojedinih scena iz Prosjačke opere Johna Gaya, u kojima nam se pokazuju mahom nedostaci ljudskih karaktera, na osnovu kojih publika može da nasluti njihovu sveprisutnost, čak i kod sebe samih. Pri tome nije najmanje bitno to što glumci sve vrijeme igraju licem ka publici, tako da su i replike koje formalo upućuju svom partneru na sceni zapravo opućene publici, koja sjedi u sali u kojoj je svjetlo upaljeno. Eksplicitno se to radi tako što se likovi direktno, nedvosmisleno obraćaju publici, najčešće tek na kraju poentirajući, osvjetljujući da su sve vrijeme nama govorili o nama. Oba ova nivoa zapravo nose istu poruku: za ovaj užas u kojem živimo smo krivi uglavnom mi.

Prosjačka opera Narodnog pozorišta u Sarajevu je dobra predstava, sa jakom i jasnom porukom, u kojoj glumci igraju dobro, i koja pokazuje da je komedija žanr koji nije tu samo da zabavi i nasmije, već i da nam skrene pažnju na probleme oko nas, ali i na nas same kao problem.

Kokan Mladenović i Kornelia Goli
PROSJAČKA OPERA

Igraju
ANDREA AKOVIĆ
DARJA BADNJEVIĆ
AMINA BEGOVIĆ
MAK ČENGIĆ
VEDRAN ĐEKIĆ
SAŠA KRMPOTIĆ
MIRVAD KURIĆ
MERIMA LEPIĆ
RIAD LJUTOVIĆ
EMINA MUFTIĆ
MEDIHA MUSLIOVIĆ
ALDIN OMEROVIĆ
MILAN PAVLOVIĆ
SANELA PEPELJAK
VEDRANA SEKSAN
ALEKSANDAR SEKSAN
ERMIN SIJAMIJA
SLAVEN VIDAK

Reditelj: KOKAN MLADENOVIĆ

Muzika: IRENA POPOVIĆ

Koreografkinja: ANDREA KULEŠEVIĆ

Pisac songova: KOKAN MLADENOVIĆ

Scenografkinja: MARIJA KALABIĆ

Kostimografkinja: TATJANA RADIŠIĆ

Asistent reditelja: ZULFIKAR FILANDRA

Asistentica koreografkinje: SELMA ŠTRBO

Asistentica scenografkinje: NAĐA SINIĆ

Asistentica kostimografkinje: ANIDA KAPO

Inspicijent: MUSTAFA ZRNIĆ

Suflerka: ESMERALDA ABDIJEVIĆ

 

Leave a Reply