Tag Archive for lamija milisic

Osiromašeni heroizam

Lamija Milišić

Majstor i Margarita na koncu odabiru ljubav, a odriču se zla. Zlo je za njih nepodnošljivo i, stoga, na neki način, zapravo uzvišeno. Kako sam Eagleton kaže, zlo je sasvim poseban oblik božanskog odnosa spram njegovih tvorevina.

Hipnotično voajerstvo

Lamija Milišić

Obiteljske svađe, večernji obroci pred televizorom, lupanje o pod i plafon susjedovog stana, tanka zvučna izolacija – toliko pokreta, zvukova i pogleda zapravo se slijeva u nakupine buđi na podrumskim zidovima. Pomislili biste da će se od te naprasne bolesti zgrada (u ovom filmu zapravo sinonim za čitav sistem ljudskih odnosa, za čovječanstvo, za pojam čovjeka po sebi) urušiti u vlastiti temelj… No ipak!

Learova sjenka

Lamija Milišić

Bitna je još jedna okolnost u vezi s filmom The Dresser, a to je odnos književnosti, teatra i filma. Što se tiče književnosti, nju u filmu pronalazimo kao temu u trenutku kada saznajemo da je Sir počeo pisati svoju autobiografiju, koju je nazao „Moj život“. Nešto kasnije, Sir govori Irene kako se glumac odriče onoga što ljudi nazivaju životom. Norman je na kraju filma bijesan jer ga Sir nije spomenuo u Zahvalama.

Einarova smrt

Lamija Milišić

„Je est un autre“, napisao je 1871. u jednom pismu Arthur Rimbaud: „Ja, to je neko drugi.“ Umjetničko djelo je porod , što sebstvo svog stvaraoca objektivizira i nadilazi zahvaljujući publici. Opredmećeni subjekt tek naizgled posjeduje subjektnu i objektnu moć – on je razvučen po površini zrcala, u kom subjekt promatra svoju opredmećenost, svoj odraz. No, taj opredmećeni subjekt je statičan, zauvijek izgubljen u trenutku kada je stvorio umjetničko djelo.

Zakulisna igra identiteta

Lamija Milišić

Okvirna priča o Šćepanu oslobađa prostor priči o njegovu ocu u poglavlju u kom Šćepan od očevog kolege dobija dva kofera sa Tripkovim spisima. Od tog poglavlja pa sve do pred kraj romana, Popović mijenja svoj stil pisanja i on postaje izraz Tripkovog hvaljenog literarnog dara.

Dokleov Makondo

Lamija Milišić

Narator kakvog susrećemo u Kćerima magle vjerovatno želi postići sljedeće: on se želi lišiti bilo kakve ideologije i političkog stava. Pretpostavljam da je iz tog razloga Namik Dokle svoju priču ispričao iz gledišta jednog djeteta. Moram naglasiti: iako je dječija perspektiva marginalna, ona omogućava jednu vrlo značajnu stvar, a to je iznošenje činjenica.

Time lapse

Lamija Milišić

Odrubljena glava na stepeništu oživljava u odrazu ogledala, što znači da ipak postoji bitan rascjep između objektivne stvarnosti i (subjektivnog) odraza u ogledalu. Rascjep toliko bitan da mijenja stanje stvari u fizičkom svijetu, da upravlja postojanjem. Možda je to moć umjetnosti nad životom.

Potraga za smirajem

Lamija Milišić

Ovaj roman možete čitati kao roman o ratu i njegovim posljedicama. U tom slučaju bih vam rekla da je pred vama priča o dvojici ljudi koji različito reaguju na jedno traumatično iskustvo: jednom od njih se pogorša ionako loše mentalno stanje, a u drugom se javi mržnja. Mržnja vam izjeda sav svijet koji ste do tada poznavali i vi se kroz taj svijet počnete bezglavo kretati. Osman Arnautović je to u ovom romanu i pokazao: u rutinsku stihiju događaja u životu njegovog glavnog lika usijecaju se misli o osveti. Upitno je da li ta mržnja i želja za osvetom ikad prestaju. To pokazuje i kraj romana. Mržnja je potraga za smirajem.