Truba kao vezivni element

Elvis Ljajić

Elvis LjajićGostovanje zagrebačkog satiričkog kazališta „Kerempuh“ na 32. Susretima pozorišta/kazališta Bosne i Hercegovine u Brčkom nam je donijelo predstavu Ko živ ko mrtav, u režiji bosanskohercegovačkog i regionalnog reditelja Dine Mustafića. Zamišljena kao omnibus, predstava se sastoji iz četiri dijela, od kojih je dva nastalo po tekstu Mate Matišića (“Ne kopaj po groblju, molim te (Noćna mora)” i “General”), a po jedan po tekstovima Svetislava Basare (“Martovske ide”) i Hriste Bojčeva (“Zadušnica”).

Glumci, koji su igrali po nekoliko različitih uloga, uspjeli su da se dobro snađu i nose sa čestim promjenama tempa, koji se mijenjao iz priče u priču. Sa nedovoljno materijala da izgrade likove, oni uspjeli da izvuku najviše od onoga s čime su raspolagali. Ponajbolji te večeri na sceni bio je glumac Tarik Filipović, čija je energija i razigranost posebno došla do izražaja u drugoj igri.

Scenografija Dragutina Broza je bila od velike pomoći glumcima, posebno u onim bržim dijelovima predstave, te su promjene scena tekle brzo, ne ometajući ukupan tempo. Kostimi Lea Kulaša su bili jasni i nedvosmileni, iako bi vjerovatno bili učinkovitiji da su bili malo više sugestivni a malo manje doslovni.

kerempuhPredstava je sastavljena od četiri dijela, koji bi trebalo da čine jednu cjelinu, pri tome proizvodeći neko novo značenje. Međutim, to se nije desilo, naprosto jer se nije uspjela pronaći nit koja će sve ove priče povezati, pa one i dalje djeluju samo kao četiri komada koja gledamo jedan za drugim. Čini se da je i sam redatelj osjetio taj nedostatak predstave i posegnuo za vanjskim sredstvom povezivanja priča – trubom. Naime, truba je motiv koji se ponavlja u svim pričama, asocirajući i na ratne trube, i na kafanske trube, možda čak i na trubu koja najavljuje smak svijeta, ali ona ipak ne može da iznese teret povezivanja priča u cjelinu.

Tempo predstave je reativno brz, što potpuno odgovara satiričnim nakanama, posebice u dvije središnje priče, a nešto sporiji i prvoj i posljednjoj, čime je ona dobro formalno zaokružena. Upravo raspored brzih i sporijih igara daje ovoj predstavi jasan ritam, i to je za svaku pohvalu. Međutim, ova predstava nam je ostala dužna satire, i to je njen najveći problem. A za publiku koja je ovu predstavu gledala u Brčkom, to je šteta.

 

Mate Matišić / Svetislav Basara / Hristo Bojčev

‘KO ŽIV, ‘KO MRTAV

 

Redatelj: Dino Mustafić
Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština
Scenograf: Dragutin Broz
Kostimograf: Leo Kulaš
Skladatelj i autor pjesama: Mate Matišić
Koreografkinja: Irma Omerzo
Oblikovatelj svjetla: Nikša Mrkonjić
Truba: Ozren Čorković

 

Igraju
Mate Matišić: NE KOPAJ PO GROBLJU, MOLIM TE

 

Karlo – Nikša Butijer
Franka – Branka Trlin
Nikola – Hrvoje Kečkeš
Stanislav – Borko Perić
Fikret – Luka Petrušić
Vlado – Filip Detelić

 

 

Svetislav Basara: MARTOVSKE IDE

 

Kramberger – Filip Detelić
Aprcović – Borko Perić
Drempetić – Tarik Filipović
Haliti Imeri – Nikša Butijer
Kukec – Hrvoje Kečkeš
Milica – Branka Trlin
Mrtvac / Medo / Atentator – Luka Petrušić

 

 

Hristo Bojčev: ZADUŠNICA

Ilija – Hrvoje Kečkeš
Vasko – Borko Perić
Stefan – Filip Detelić
Konobar – Nikša Butijer
Čekatelj – Luka Petrušić
Činovnik – Tarik Filipović
Čekateljica / Djevojka – Branka Trlin

 

 

Mate Matišić: GENERAL

 

General – Nikša Butijer
Predsjednica RH – Branka Trlin
Nikica – Hrvoje Kečkeš

Leave a Reply