Živi i mrtvi

Elvis Ljajić

Petog dana 34. Susreta pozorišta/kazališta Bosne i Hercegovine u Brčkom publika je imala priliku pogledati predstavu Narodnog pozorišta Rapublike Srpske „Sabirni centar“, nastalu po gotovo kultnom tekstu Dušana Kovačevića, u režiji Marka Misirače, koji je sa Ivanom Velisavljevićem i adaptirao tekst.

Adaptiranje teksta urađeno je sa mjerom i iznutra, tako da izmjene uošte nisu naštetile kvaliteti teksta, a uspješno su predstavu stavile u banjalučki kontekst. Promjenom poput one da je glavni lik profesor historije umjesto arheolog pomjera se i fokus sa davno prošle historije na skoriju, sa one koju rekonstruišemo isključivo na osnovu fragmenata, na onu koja je dobro dokumentovana i za koju još postoji živih svjedoka. Na ovaj način je, između ostalog, sugerisano i to da nas skoriji događaji, čiji smo bili aktivni učesnici, ipak malo više određuju od prastarih, prekrivenih slojevima raznih historija i tonama prašine. Ivanu Velisavljeviću i Marku Misirači sve pohvale za adaptaciju.

Misirača je dobro riješio i problem prisustva živih i mrtvih na sceni. Ta dva svijeta koja u predstavi paralelno postoje, u početku su fizički odvojena tako što se živi nalaze na ravnom dijelu pozornice, dok su mrtvi na stepenicama koje se nalaze ispred rikvanda i koje su istovremeno i police u kojima su poslagani historijski dokumenti i ono što umrli zapisuju prisjećajući se svojih života. Osim pozicija na sceni, i kostim je ono na osnovu čega se likovi mrtvih razlikuju od živih. Živi su u kostimima u raznim bojama, mrtvi su u bijelom, u odjeći koja ih je određivala čitav život, ali lišena boje.

Ansambl Narodnog pozorišta Republike Srpske pokazao je još jednom da je jedan od najboljih glumačkih ansambala u Bosni i Hercegovini. Finom, odmjerenom igrom prenijeli su nam na najbolji način ono što je Misirača uradio od Sabirnog centra. Nepretenciozna igra, lišena tereta svima poznatih filmskih likova u istoimenom filmu, suptilna glumačka rješenja, jedan je od razloga je što se ova predstava, iako još uvijek tek na početku svog teatarskog života, uspostavlja kao važna i potrebna u pozorišnom životu Bosne i Hercegovine.

Misiračin „Sabirni centar“ je jedna zrela, brizno adaprirana i ozbiljno režirana predstava, koja se na jedan suptilan način bavi i našim odnosom sa prošlošću, koja nas određuje mnogo više nego što bismo voljeli. Predstava tako završava kozaračkim kolom koje igraju živi i mrtvi, kolom specifičnim za banjalučki kraj, ali i kolom u kojem su oni koji ga igraju povezaniji i međusobno isprepleteniji nego u bilo kojem drugom. Narodno pozorište Republike Srpske dobilo je doista dobru predstavu.

Leave a Reply